BJELOVARSKI CENTAR

ZAŠTO JE BJELOVARU POTREBAN CENTAR ZA RAZVOJ CIVILNOGA DRUŠTVA

Na pitanje što je to civilno društvo , našim ljudima je to teško objasniti jer oni imaju najčešće krivu sliku o tome , ako je uopće i imaju. A društvo se može smatrati civilnim (građanskim ) ako se ljudi nezavisno o državi i tržištu , zauzimaju za rješavanje nekih svojih problema , za neke svoje interese , za podmirivanje svojih potreba , te da učestvuju u društvenom životu .
Civilno društvo je interesantna i za društvo veoma značajna pojava bez koje je nemoguće zamisliti širi razvoj demokratizacije društvenih ,ali i gospodarskih odnosa.
Usprkos toj činjenici ,vlast se često prema civilnom društvu odnosi kao prema oporbi ili na njih gleda kao na nepoželjnu konkurenciju , iako postoji i zakonski okvir kojim je vlast dužna uvažavati rad civilnog sektora .
Upravo zbog toga osnovan je «Bjelovarski centar za razvoj civilnog društva» s namjerom da okupi i afirmira ljudske resurse koji već postoje ili će se pojaviti u civilnom sektoru .

Njima će Centar pružati potporu kakvu do sada najčešće nisu imali gdje dobiti .
Ta potpora uključuje : moralnu podršku , pomoć kod promoviranja , edukaciju , suradnju na projektima asistiranje u prikupljanju sredstava iz raznih izvora i drugo .
Bjelovarski centar za razvoj civilnog društva nastojat će ostvariti partnerski odnos i sa lokalnom samoupravom , te sa gospodarskim sektorom s ciljem da kroz suradnju i nadopunjavanje na raznim područjima postignemo razvoj kakav građani žele .
Prema standardima EU partnerska suradnja postavlja se kao jedan od ključnih preduvjeta održivog razvoja .

Na lokalnoj razini međusektorska suradnja je preduvjet razvoja ,jer korištenjem svih resursa , moguće je smanjiti zaostajanje za razvijenim zajednicama i pronaći vlastiti put razvoja , temeljen na zajedničkim vrijednostima .
Predsjednik «Bjelovarskog centra za razvoj civilnog društva» Stjepan Kos u vezi razvoja civilnog društva navodi neke od razloga zbog kojih je suradnja i partnerstvo unutar sektora i između sektora ključ za razvoj svake organizacije i društva u cjelini:
1) korištenje zajedničkih resursa (ljudski resursi, informacije, image, prostor, oprema, vrijeme, novac);
2) zajedničkim projektima svi sudionici dijele odgovornosti, a samim time i rizike poslovanja;
3) udruženim naporima moguće je obuhvatiti šire područje djelovanja, rješavati veće i složenije probleme;
4) širim i većim obuhvatom moguće je ostvariti dugoročne učinke;
5) partnerskom suradnjom povećan je i vidan učinak u lokalnoj zajednici;
6) samim angažmanom, ali ponajviše ostvarenim rezultatima stvara se bolji image svih sudionika;
7) kroz zajedničko iskustvo i transfer znanja dolazi do rasta i razvoja ljudskih resursa svih sudionika;
8) modeli i primjeri dobre prakse koji nastaju kroz zajedničke projekte najbolji su poticaj za druge.

Evo što o civilnom društvu i temama povezanima s njegovim razvojem misle neki članovi Bjelovarskog centra za razvoj civilnoga društva:

O socijalnom poduzetništvu i profesionalizaciji unutar civilnog sektora (dopredsjednica Centra Vera Šakić Frntić) :
«Na pitanje : zašto neki ljudi uspijevaju a drugi ne , odgovor je : ne zato što znaju , nego zato što nekog znaju . Uspješni ljudi znaju da je važno razvijati socijalni kapital , jer tako crpe svoje poslovne , profesionalne i osobne mreže . Na taj način uvećavaju svoj imetak , poboljšavaju svoje zdravlje i produljuju životni vijek . Moralna je obaveza da upravljamo odnosima i stvaramo bolje životno okruženje , jer ga na taj način činimo povezanijim .
Zašto su ljudi danas tako apatični i nezadovoljni ? Pa iz razloga što se naše društvo raslojilo na jednu grupicu izrazito bogatih i na osiromašenu masu preostalih , tako da ne postoji onaj srednji , građanski sloj koji je motor pokretač svakog društva . Upravo građani su ti koji moraju pronaći snage da se nešto promjeni u društvu jer svaka šutnja je znak podržavanja. Prvi korak ka promjeni je angažiranje u nevladinom sektoru i borba za promjenom takvog stanja . Pa zar da nam život prolazi u frustracijama i beznađu , gledajući kako pohlepni i beskarakterni pojedinci gomilaju bogatstva u svoju korist ?

Iako razvoj demokratskog društva podrazumijeva jako civilno društvo , naša vlast se još uvijek odnosi indiferentno , sve dok se ne pritisne od međunarodnih organizacija.
Građani u civilnom sektoru ostvaruju svoje mnogobrojne potrebe :druženje , zapošljavanja , kreativni rad ,rješavanje mnogobrojnih problema . U visoko razvijenim zemljama u nevladinom sektoru radi mnogo ljudi profesionalno a u nekima kao npr . Kanadi i Švicarskoj uvjet za dobivanje državljanstva je poznavanje demokracije i prava svakog građanina . Kod nas su to još samo pusti snovi jer je još uvijek kod naših ljudi prisutna ona narodna – ne talasaj !
Čekati da nam netko riješi problem je besmisleno , jer promjene se dešavaju prebrzo a naš život prolazi u beznađu i očekivanju . Zato razmislite svako o sebi što može učiniti da se stvari promjene i da naša država bude oaza socijalne pravde ,boljeg i sretnijeg života .»

O novoj ponudi za mlade (tajnica Centra Romana Hrvojčec) :
“Prosječna mlada osoba, bilo srednjoškolac ili student, u prosjeku 30 sati tjedno provodi u nekom organiziranom obliku učenja. Redovna nastava, tečajevi stranih jezika, vannastavne aktivnosti, sportski klubovi... Jednak ako ne i veći broj sati tjedno, mladi provode u zabavi, opuštanju i druženjima. Oduvijek se smatralo da najčešće jedno isključuje drugo. No ne mora biti tako. U sklopu Bjelovarskog centra za razvoj civilnoga društva, kroz programe i projekte, mogu biti stvoreni uvjeti da se te dvije toliko različite aktivnosti mladih povežu u jednu cjelinu. Nova ponuda za mlade našega grada temeljit će se na smislenim, kreativnim i multimedijalnim obrazovno-kulturno-rekreativno-zabavnim sadržajima. Želimo informacije i znanje mladima pružiti kroz zabavu, igru, ples i neformalne oblike druženja. Naučiti ih da učenje ne znači nužno sjediti u školskoj klupi i nesvjesno zapisivati izdiktirane definicije koje će kasnije iskoristiti samo radi što bolje ocjene. Učenje može i mora biti kreativan proces koji će mlade naučiti da svjesno gledaju i traže informacije, proučavaju ih, upijaju na svim razinama svojega postojanja. Tek tada će naučiti ta znanja svrhovito i promišljeno koristiti u svojim budućim životima. Kako bi to postigli znanje je potrebno povezati sa onim aktivnostima u kojima mladi najviše uživaju i na što svjesno troše svoje slobodno vrijeme, a to su izlasci, ples, druženje, igra, zabava. Iako organizirani oblici školovanja imaju svoje prednosti i daju temeljna znanja, nerijetko su za pojmove mladih suviše kruti i formalizirani, te nisu u stanju pružiti edukaciju o mnogim važnim novim znanjima koja se u današnje vrijeme pojavljuju višestruko brže nego prije. Učenje bi samo po sebi trebalo predstavljati užitak. A gdje je užitak u 5-satnom sjedenju na tvrdoj drvenoj stolici u ponedjeljak ujutro slušajući u pozadini profesora kako nešto priča, dok u glavi vlada kaos emocija i hormona i prisjećamo se kako smo napokon skupili hrabrost i poljubili dečka koji nam se sviđa? No sjedimo li s istim tim dečkom u subotu navečer na odličnoj slušaonici latino glazbe, uz koju na video projektoru uživamo u prizorima najsjajnijih latino plesača ili gledamo dokumentarac o starim zanatima Kube ili prirodnim ljepotama, znamenitostima i značajnim ljudima s područja Latinske Amerike, i nakon toga završimo na plesnom podiju prepuštajući se ludim ritmovima okruženi mladima koji plešu – e to ja zovem užitkom!”

O značaju tradicije okupljanja i dobrobiti plesa i pjesme za društvo (član Upravnog odbora Centra Ivan Ćurić)
„Kao osoba koja je tridesetpet godina aktivna u kulturnom miljeu našega grada mogu izreći tvrdnju da narod koji ne pozna, ne cijeni i ne čuva tradicionalne vrijednosti, kulturu i običaje svoga naroda, podneblja u kojem živi, gubi vezu sa svojim korijenima,iskonima, svojim precima, prekida pupčanu vrpcu koja mu hrani dušu i tijelo. Oni koji zanemaruju i ne drže do
svojih pradjedova, djedova, baka i roditelja i svog onog bogatstva koje su kroz stoljeća gajili i čuvali za nas, kako će takova osoba cijeniti sebe, svoje susjede, druge ljude koji su različitih tradicija i uvjerenja. Rekli bi naši stari "Tko ne drži do svoga, ne drži do ničijeg".
Spoznavši tu i takovu istinu priključio sam se kao dječarac u "Golub" dajući svoj skromni doprinos upravo takovom promišljanju koje sam naveo. U "Golubu " sam se priključio tisućama onih koji su kroz 120 godina njegovog rada dali svoj prinos svome gradu, narodu i općoj, globalnoj, ljudskoj stečevini i civilizaciji.

Bjelovarski Centar za razvoj civilnog društva je upravo nadogradnja i poveznica različitih segmenata društvenog rada i djelovanja građana kroz udruge sa ciljem da ih okupi u jedno zajedništvo različitosti kako bi tako sjedinjeni mogli lakše i učinkovitije artikulirati svoje interese prema društvenoj zajednici, lokalnoj vlasti,institucijama i državi.
Krajni cilj svih tih djelovanja i aktivnosti je čisto ljudski i opravdan a to je ostvarivanje i oživotvorenje osnovnih ljudskih prava zagarantiranim Ustavom i međunarodnim konvencijama a to su: pravo na život, pravo na jednake uvjete obrazovanja, pravo na rad, pravo na zaradu koja će jamčiti dostojan život čovjeku, pravo osoba oštećenog zdravlja na dostojanstven život i brigu zajednice o njima, pravo djece na sretno djetinjstvo bez trauma jer im roditelji ne mogu priuštiti osnovne uvjete za život.
Svaki od nas kao pojedinac sam ne može zaustaviti veliki zamašnjak nepravde, korupcije, tromosti administracije, no združeni i složni sa iskrenim, dobrim i pozitivnim težnjama učinit će mo to i time će mo uraditi veliku stvar za dobrobit sviju nas.”

O vaninstitucionalnom i cjeloživotnom obrazovanju (predsjednica Nadzornog odbora Centra Snježana Pašalić):
«Po statističkim podacima Bjelovar je na dnu ljestvice po broju obrazovanih stanovnika.
Kroz ovakav Centar uspješnije ćemo idejnim projektima omogućiti poboljšanje kvalitete nastave u školama, promicati potrebu visokog obrazovanja kao prioritet gospodarskog razvitka Bjelovara, potaknuti gospodarstvenike za sufinanciranje dodatnog obrazovanja i prekvalifikacije, omogućiti nadarenim učenicima školovanje u inozemstvu te potaknuti mlade da se uključe u rad nevladinih organizacija i kroz edukacijske radionice osposobe za rad i aktivno sudjelovanje u društvenim procesima.»

O ekologiji i pravima životinja (članica Centra Gordana Knežević Miličić):
«Ekološki pokreti imaju za cilj ponovo uspostaviti jedinstvo čovjeka, životinje i prirode. Ravnoteža u tom krugu garancija je sretne budućnosti za sve sudionike.
Društvo za zaštitu životinja "Šapa" u Bjelovaru, štiteći i zbrinjavajući napuštene i izgubljene životinje daje svoj doprinos zajedničkoj dobrobiti.
U Povelji Ujedinjenih naroda o zaštiti životinja naglašava se :
-da svaka životinja ima pravo na postojanje
-da ima pravo na poštovanje i pravo na čovjekovu zaštitu i njegu
-nijedna životinja ne smije biti izložena zlostavljanju ili okrutnosti
-napuštanje životinje je okrutno i ponižavajuće djelo
- svaki čin koji ima za posljedicu ubijanje životinje bez potrebe je zločin protiv vrsta-BIOCID
- onečišćenje i uništavanje prirodnog okoliša vodi istrebljenju (GENOCID)
-prava životinja moraju biti zaštićena zakonom «
O potrebi sadržaja za zreliju generaciju (članica Upravnog odbora Centra Ljubica Varošanec):
“U proteklih 15 godina naše društvo doživjelo je i preživljava niz promjena, koje su počele agresijom, domovinskim ratom, stvaranjem nove države i tranzicijom. Mnoge su se stvari promijenile, a mnoge će se još mijenjati stvaranjem i razvijanjem demokratskog društva. Pruža nam se mogućnost da u tim promjenama budemo aktivni i tako pridonesemo što bržem i boljem razvitku našeg društva.
U našem gradu ta nam se mogućnost pruža radom u novoosnovanom ''Bjelovarskom centru za razvoj civilnoga društva'', koji okuplja niz udruga. Preko tih udruga možemo predlagati kako da poboljšamo kvalitetu života – barem u sferi na koju mi možemo utjecati.
Vjerujem da ne griješim ako kažem da ''zrela'' generacija, tj. populacija sa navršenih 50 godina života (koja je velikim dijelom u mirovini), nema puno sadržaja kojima bi mogla ispuniti slobodno vrijeme. Nedostaje nam mjesto gdje bi se okupljali i u druženju izmjenjivali ideje, zajednički ih realizirali, te na taj način sudjelovali u stvaranju bolje svakodnevice. Čovjek je društveno biće koje radom i stvaralaštvom obogaćuje život. Suvremen način života, trka za boljim sutra u materijalnom pogledu, prilično nas je umorila i udaljila – a život mogu uljepšati i male stvari. «

O kulturi i aktivnom građanstvu (član Upravnog odbora Centra Zlatko Sabolović):
«Zadaća Ministarstva kulture je da ohrabruje, potiče, štiti i zagovara kulturu, te generira osnovne resurse i prihode te ih distribuira u skladu s osnovnim smjernicama kulturne politike. Uloga županijske i gradske vlasti je velika ali ne i dovoljna. Povezati civilno društvo sa izvršnom i zakonodavnom vlašću kroz osposobljavanje kulturnih operatera, udruge za razvoj civilnog društava, za pronalaženje smjernica kroz koje mogu izraziti svoje mišljenje te davanje podrške djelomičnoj izradi kulturne politike to je program koji će kroz ciljane skupine pojedinaca i udruga aktivnih u kulturi pronaći put do svih nas. Do sada smo bili stihijski prepušteni sami sebi.

Treba stvoriti ili promijeniti svijest, razumjeti, te usaditi u praksu načine na koje građansko društvo može razviti svoju ulogu u procesu kulturne politike.
Svatko željan promjene treba se uključiti u sve aktivnosti koje imaju naprednu misao vodilju do zacrtanih ciljeva. Organizirati umjetničke akcije, edukacije, izložbe na klasičnim mjestima (muzeji, galerije, saloni) a pogotovo tražiti neobična i posebno interesantna mjesta: okupljališta starih i mladih, ulice, izlozi, veliki trgovački centri, prikladne prodavaonice ili u prirodi. Treba biti prisutan uvijek i svugdje, nametnuti se i utjecati na sve institucije koje će sve te ideje prihvatiti sada ili kasnije ali u konačnici će ih prepoznati i podržati. Nadalje potaknuti mlade stvaraoce kroz nagrade, olakšati ima daljnju djelatnost, smještajući ih sa položaja margine prema središnjoj ulozi u društvu. Tim putem stvoriti će se pozitivan kontekst mladog stvaralaštva, njihova kreativnost i inovativnost a s kojim bi se društvo moglo i trebalo identificirati.

Treba biti upućen u suvremene umjetničke tokove, stimulirati i podržavati proces utvrđivanja učinkovitosti i fleksibilne kulturne politike. Drugi su to uradili davno prije nas. Činjenica je da su u prednosti ali nigdje ne stoji da će naši projekti biti lošijih od njihovih. Jedni su krenuli i stali, ostali na početku. Nama se to ne smije i neće dogoditi. «

Zaključak

I na kraju što zaključiti ? S obzirom da smo se odlučili krenuti putem demokratizacije , to neće moći biti moguće ignoriranjem civilnog sektora . Ne zbog mode , već zbog činjenice da je on najznačajnija pokretačka snaga razvoja društva u raznim područjima : obrazovanju , zaštiti okoliša , zdravstvenoj zaštiti , brizi o ljudima , poštivanju zakonitosti , zapošljavanja , biznisu , vjeri medijima , zabavi , zakonima , kontroli vlasti itd.
Ovaj sektor je svuda u svijetu predstavlja snažnu protutežu mnogim slabostima i bolestima u društvu . Osjećaj nemoći , apatije , osamljenosti ,očaja svakodnevne su pojave kojima se susrećemo bez pravog odgovora kako ih izbjeći . Nije li možda zadnji trenutak da razmislimo o tome ? Ne samo zato što nas primoravaju međunarodne institucije , već zbog nas samih i naših budućih pokoljenja .. Možemo li ostati moralno čisti pred mladim naraštajima stavljajući glavu u pijesak i praveći se kao da se oko nas ništa ne događa .
Razmislite o tome ?