Udruga za razvoj civilnoga društva "Osmijeh"

Za vrijeme boravka u Kanadi članice Osmijeha su sudjelovale u raznim aktivnostima od kojih su najvaznije slijedeće:
› sudjelovanje na Konferenciji u Queen Alexandra Centre i dobili certifikat
› sudjelovanje u radionici – u borbi protiv stresa;
› potpisale ugovor o partnerstvu sa Shekinah Homes Society
› sudjelovale u radu Godišnje konferencije Shekinah Homes Society te održale predavanje na temu: Razvoj civilnog društva u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji i Republici Hrvatskoj.
› posjetile Community Living osnovane od strane Ministarstva za socijalnu skrb u B.C. i dogovorile da nas povežu sa sličnim organizacijama u Velikoj Britaniji

S obzirom na stupanj demokratičnosti u BC, jasno je da je rad civilnog društva odigrao dobro svoju ulogu. Ali, posljednjih godina došlo je do smanjenja angažmana građana u politici, što je dovelo do povećane apstinencije na izborima. Na prošlim lokalnim izborima je u ovoj provinciji izašlo na izbore samo 19 % onih sa biračkog popisa. Zbog toga su otpočele razne akcije vođene od strane NVO sektora u smislu povećanja interesa građana za događanja u državi. Ako ni zbog čega drugog, onda bar zbog zadržavanja sadašnjega stanja, jer bez toga će se demokracija postupno ruinirati pa možda čak i nestati.

Šef Saanich Civic League Sher Morgan smatra da se to u B.C. dogodilo zbog toga što je život u ovoj provinciji, jednoj od najbogatijih u Kanadi, postao toliko lijep da većina stanovništva ne smatra da treba vršiti daljnji pritisak da se nešto promijeni (naročito bi to bilo potrebno u pogledu zdravstva, gdje je situacija daleko od dobre, a pogotovo od idealne, što proizlazi iz činjenice da se zdravstvo smatra troškom općine, a ne brigom o zdravlju.) Međutim, gospođa Morgan se opravdano pita:” Ali, što će se dogoditi ako prestanemo prakticirati demokraciju? Zbog čega ljudi u totalitarnim režimima izlažu svoje živote opasnosti da bi se izborili za biračko pravo i slobodne izbore, a ljudi se u demokratskim državama neće niti pojaviti na biralištima?”

Ovim povodom nije na odmet sjetiti se sintagme britanskog političara Edmunda Burkea, koji je rekao: “Da bi zlo prevladalo dovoljno je da dobri ljudi ne učine ništa.” To se dešava zahvaljujući činjenici da ljudi neće niti čuti za zlo niti ga vidjeti. Naprosto okreću glavu od njega! Upravo zbog toga je već više nego očigledno da se izgubilo mnogo od transparentnosti rada vlasti, a naročito kad je u pitanju gradnja i raspolaganje građevinskim zemljištem.

Zbog toga je grupa od 60-tak volontera iz ove Lige otpočela obilazak domaćinstava “od vrata do vrata”, pokušavajući im objasniti kako je njihova pasivizacija opasna po stečene tekovine ovoga društva. Nadaju se da će obići 5000 domaćinstava za vrijeme ljeta, a prije održavanja lokalnih izbora. Takvim aktivnostima uspjela je Guelph Civic League na prethodnim izborima povećati broj glasača u provinciji Ontario sa 36 na 43 % s porukama o pravim vrijednostima. Ljudi ne vole da im se govori što trebaju raditi, ali hoće razgovarati o svojim vrijednostima, stvarima koje su im bliske pa im to treba i omogućiti.

Upravo zbog svega toga nevladina udruga Saanich Civic League (Civilna liga poluotoka Saanich) organizirala je 19. lipnja u hotelu Grand Pacific Hotel u Viktoriji javni forum pod naslovom “From Paralysis to Action”, kojem smo i mi prisustovale. Tu smo saznale da se počinju širom Kanade osnivati sestrinske organizacije poput prve takve osnovane u gradu Guelph u blizini Toronta. Ona je prva na lokalnim izborima 2005. postigla impresivan rezultat, a osnovana je iz razloga što se lokalna vlast oglušila na sve zahtjeve građana. Zbog toga su članovi Lige počeli obilaziti građane i ispitivati ih o tome što su njihove vrijednosti i njihovi prioriteti. Na osnovu toga su napravili listu od 10 prioriteta građana njihovoga grada. Istovremeno su slali po dva svoja člana na zasjedanje svake gradske skupštine, gdje su oni bilježili kako su pojedinačno glasali delegati. Zatim su usporedili 10 prioriteta građana sa glasanjem delegata i ustanovili da je samo nekoliko delegata glasalo za ono što su građani smatrali prioritetima. Te podatke su stavili na svoj Web i tako ih učinili javnima.

Tijekom prezentacija saznale smo da su članovi Lige uglavnom oni od 40 do 70 godina, ali ima i mladih, iako nedovoljno. Zbog toga su se povezali i sa nekim udrugama s univerziteta. Liga se financira od članarina i donacija bogatijih ljudi, ali i od ulaznica za ples koji organiziraju i koncerata koje im drže besplatno umjetnici. Nakon uspješno provedene kampanje za što masovniji izlazak na lokalne izbore dobili su mnoštvo e-mailova i telefonskih poziva zadovoljnih građana. Također, građani su uplatili 125 000 dolara kao zahvalnost Ligi što ih je podstakla da izađu na izbore i time doprinesu promjenama na bolje.

U kanadskom društvu veliku ulogu igraju i humanitarne NVO. Imale smo prilike biti prisutne na konferenciji koju su održale takve udruge u “QUEEN ALEKSANDRA CENTRE for CHILDREN’s HEALTH”, Victoria, British Columbia, Canada, Jun 2008.

Queen Aleksandra Foundation for Children (QAF) je neprofitna organizacija koja osigurava sredstva i zagovara usluge djeci na otoku Vancouver. Ona osigurava da se privatne donacije koriste na način kako to žele sami donatori.
Queen Aleksandra Centre for Children’s Health (QACCH) je smješten na 47 ari zemlje koja uključuje divlju prirodu, obalu, veliki park i igrališta te odgovarajući parking prostor.

Pored zaposlenih, u ovom centru su aktivni i mnogi volonteri, jer volontiranje je odlčan način da se nauče nove vještine i da se razviju one koje se već posjeduju. Pored toga, volontiranje povećava samopouzdanje, znanje i svijest o zajednici u kojoj se živi, a volontiranje u QACCH je idealno za one osobe koje se imaju namjeru profesionalno baviti djecom i brigom o zdravlju.

Na konferenciji su imali svoja izlaganja cijenjeni autoriteti kao sto su Keith Pennock i Christopher Jenkins, Ph.D, Victoria University.

Predavanje g. Keitha Pennocka je imalo naslov: “Fueling Your Energy for Person - Centred Thinking" (Napuni svoje baterije za stvaranje planova po osobnim željama onih o kojima brineš) čija suština je bila da se sa svih aspekata sagledaju potrebe, vrijednosni sustav, suština života, kultura življenja i drugo, osoba sa posebnim potrebama, čime bi se ispoštovao član o jednakopravnosti SVIH ljudi sadržan u Povelji UN, uključujući i one sa posebnim potrebama.

Mr. Christopher Jenkins, PhD, profesor s Univerziteta u Viktoriji je održao predavanje pod naslovom “Compassion Fatique” (Umoran od suosjećanja). To je pojava koja postaje sve šire rasprostranjena i direktno je proporcionalna širenju humanitarnih usluga, jer što više osoba je obuhvaćeno ovom brigom to je sve više zaposlenih i volontera koji su angažirani u pružanju takvih usluga.

S obzirom na činjenicu da je jedno od ova dva predavanje bilo održano u prijepodnevnim satima, a drugo u poslijepodnevnim satima, to je organizator u vremenu između ta dva predavanja osmislio jedno veoma interesantno “buđenje” koje je najavljeno kao iznenađenje, a očigledno je imalo za cilj da održi pažnju prisutnih do kraja drugog predavanja. Naime, radilo se o svojevrsnoj radionici koju je vodio veoma simpatičan mlad stručnjak za sviranje na afričkim bubnjevima Jordan Hanson. On je studirao tradicionalnu glazbu zadnjih 16 godina širom svijeta (zapadna Afrika, Brazil, Kuba). Od jedne do druge obale Kanade on je do sada naučio više od 6000 ljudi kako da bubnjaju! Za učestovanje na njegovim radionicama nije potrebno nikakvo glazbeno predznanje. Svatko je dobrodošao. Zahvaljujući njemu ručno bubnjanje je postalo najomiljenija aktivnost u dokolici, a dokazano je da je veoma korisno u borbi protiv stresa.

Za vrijeme te radionice prisutni su dobili bubnjeve i uspješno savladali lekcije koje im je držao Jordan, a zatim su svi zajedno “svirali” jednu jednostavniju melodiju, s tim da su neki od prisutnih bili na pozornici, a neki u publici. Ova radionica je bila izvanredno sredstvo da se prisutni pripreme za pažljivo praćenje narednog predavanja i u potpunosti je ostvarila svoj cilj, a mogla bi biti inspiracija našem civilnom sektoru da zainteresira više naših građana za učestvovanje u njegovim aktivnostima.

Za vrijeme našeg boravka u Viktoriji održavala se i godišnja skupština Shekinah Homes Society, organizacije sa kojom želimo ostvariti suradnju pa smo prisustovale toj skupštini kao gosti. Skupštini su prisustvovali članovi Upravnog odbora, zaposlenici, klijenti i njihovi roditelji. Pored uobičajene radne procedure sjednice bilo je zanimljivo slušati i svakog asistenta i njegovog klijenta. Oni su u kratkim crtama govorili o jednogodisnjem radu, napretku i sklonostima pojedinih klijenata. Ono što je neuobičajeno za nas je s koliko se topline i pažnje prilazi osobama s posebnim potrebama te kako oni ravnopravno sudjeluju u radu skupštine. Tako npr. bila su data tri prijedloga za promjenu zaštitnog znaka (logo) njihove organizacije i slogana. Nakon glasanja upravnog odbora, roditelja, klijenata i zaposlenika izabran je onaj prijedlog koji je dobio najviše glasova.

Na sjednici na kojoj smo bili gosti g. Lynda Valee nam je dala riječ da kažemo nešto o civilnom društvu u našoj zemlji što smo veoma rado prihvatili. Nakon toga dobili smo prigodan poklon - knjigu autora koji je osnivač međunarodne fondacije L’ Arche g. Jean Vaniera.

Ono što nas je posebno impresioniralo je skromnost i jednostavnost organiziranja, jer nije bilo nikakvih preterivanja, a poslužena je samo kava.

Direktorica ove organizacije gđa. Lynda Vallee nam je upriličila i prijem kod gospođe Lyndsey Brohman iz Community Living B.C. utemeljene od strane Ministarstva za socijalnu skrb B.C. Primila nas je za vrijeme njene pauze za ručak (lunch) pa smo zajedno sa njima ručale. Sa njima smo razmotrile načine kako da naše udruge za brigu o osobama sa posebnim potrebama mogu steći potrebna znanja pa čak i poslati svoj potencijalni kadar na obuku u njihove domove u kojima žive te osobe. I druge osobe koje se žele baviti ovim poslom mogu konkurirati za mogućnost da provedu u njihovim kućama do godinu dana i “izuče zanat” iz ovog područja, tim više što ova organizacija ima neke beneficije u pogledu dovođenja stranaca u Kanadu kao članica međunarodne organizacije “L’Arche” osnovane od strane. g. Jeana Varniera.

Bile smo zaista impresionirane tretmanom i pravima osoba sa posebnim potrebama u Kanadi. Saznale smo da su se za ovakav njihov status izborili roditelji takve djece putem organizacija civilnoga društva, jer se nisu mogli više miriti s tim da se o njima moraju brinuti sami.

Nažalost, kod nas se građani mire sa mnogo toga sa čim ne bi trebali, umjesto da se bore za bolji život kao što su se borili i još uvijek se bore Kanađani.

Udruga OSMIJEH
Bjelovar

Dr.sci. Radojka Praštalo
Vera Šakić Frntić,dipl.ecc.