Udruga za razvoj civilnoga društva "Osmijeh"

Demokratsko društvo

Posljednjih 50 g. kod nas se slabo čulo za pojam civilnog društva. Bez obzira što su mnoge organizacije pokazale dobre rezultate, još uvijek ih javnost doživljava kao poligon za malverzacije i brzu zaradu. Tek 90-tih godina XX. stoljeća pojavljuju se neke udruge koje se bore za poštivanje demokracije i ljudskih prava. Tada su one u očima vlasti smatrane državnim neprijateljem. Međunarodne organizacije su zbog takvog ponašanja tadašnje vlasti Hrvatsku smatrale autoritarnom državom i trebalo je dosta vremena da se ta percepcija promijeni.

Percepcija udruga

Društvo se još uvijek prema udrugama ponaša maćehinski i doživljava ih kao teret .Postoje dva razloga za to:
› Strah - jer se boje da ne ugroze svoje pozicije i privilegije. Boje se konkurencije i žele što manji nadzor nad svojim poslovima. Na taj način prikrivaju svoju nekompetenciju, neznanje i korupciju.
› Neznanje - Nisu dovoljno informirani, ne razumiju pojam civilnog sektora. Također ne razumiju svjetske trendove, globalizaciju kao ni to da je civilni sektor pokretač promjena i razvoja, generator kreiranja novih radnih mjesta i svih pozitivnih trendova u društvu. To ih ne amnestira odgovornosti, posebno ako su na položajima i utječu na kvalitetu našeg života.

Kakav je stav o udrugama u razvijenim zemljama?

U razvijenim zemljama većina stanovništva je angažirana u radu nevladinog sektora te se preko njega bori kod vlasti za svoj i opći interes. Udruge prisiljavaju vlast na određena rješenja i rješavanje njihovih problema te, ukoliko to ne poštuju, kažnjeni su na slijedećim izborima.

Tu je bitna i televizija kao javni medij koja posvećuje posebnu pažnju civilnom sektoru. Tako npr. u Mađarskoj postoji poseban kanal za nevladine organizacije.

Civilno društvo nose srednji slojevi društva koji su materijalno nezavisni, ljudi koji su spremni zauzeti se za opće stvari i opći interes. Oni koji su se obogatili na zapadu imaju kulturu davanja ili mecenstva i pomažu civilni sektor, jer su svjesni da će se država urušiti ako ne bude ravnoteže u društvu, a onda će i oni stradati.

U zemljama visoke demokracije u nevladin sektor spadaju i univerziteti, vjerske zajednice, humanitarne organizacije i sve ostale organizacije od općeg interesa.

Ljudi na Zapadu doniraju novac iz raznih pobuda: iz religijskih, humanih, iz zahvalnosti univerzitetu, bolnicama itd. Ponekad doniraju novac iz uvjerenja da će se izboriti za alternativna rješenja u odnosu na ono što radi Vlada, a čime nisu zadovoljni, dok neki daju novac zbog poreskih olakšica. Na zapadu je velik broj stanovništva zaposlen u civilnom sektoru, tj. posao je profesionaliziran.

Tko može pokrenuti inicijativu za osnivanje udruge?

U pravilu, osnivanje neke udruge započinje u trenutku kad se netko odluči reagirati na neku potrebu ili problem u zajednici. Prvi zadatak je podizanje svijesti i edukacija drugih članova o postojanju nekog problema i njegovog rješavanja. Zatim se formira jezgro istomišljenika koji nastavljaju rad. Ukoliko je daljnji tijek aktivnosti uspješan, organizacija napreduje, traže se dodatna sredstva i postaje sve profesionalnija.

Treba naglasiti da smisao nevladinog sektora nije da zamijeni Vladu u njenim ustavom i zakonom utvrđenim obavezama, nego da građanima pruži dodatne usluge i omogući da zadovolje svoj filantropski poriv. Iako nevladine organizaciju mogu biti i korektiv vlasti, one isto tako mogu biti i partneri u mnogim zajedničkim projektima.

Danas u RH postoji 31.752 registrirane udruge koje iz državnog proračuna dobivaju 20 milijuna kuna. Većina udruga se bavi sportskim aktivnostima, a trećina udruga je neaktivna, tako da se građanskim i ljudskim pravima bavi manjina udruga.

Iako mnogi smatraju da je osnivanje udruge profitabilan posao, ipak to nije tako. Udruge iz državnog proračuna ostvare tek 10 %, a ostatak dobivaju iz europskih i privatnih fondova, brojnih tvrtki, korporacija, ambasada i međunarodnih organizacija.

Nevladine udruge su bitne za svaku državu jer unose inovacije i preuzimaju na sebe dio posla koje u tom trenutku država ili županije ne mogu odraditi. Dakle one odrađuju društveno korisne poslove. Istodobno zapošljavaju ljude i plaćaju poreze. One države koje podupiru razvoj civilnog društva te se brinu o svojim građanima, rasterećuju se određenih poslova i dovode do zadovoljstva građana. Nevladin sektor je područje koje se kod nas razvija i koji ima još velike potencijale za daljnji razvoj.

Zakonska regulativa

- 1998. osnovan je Ured za udruge pri Vladi RH koji vrši nadzor nad raspodjelom sredstava i razvija partnerske odnose sa neprofitnim sektorom.
- 2001. g. donesen Zakon o udrugama.
- 2003. osnovana Zaklada za razvoj civilnog društva. Njezina je uloga da distribuira 14 % od poreza igara na sreću Hrvatske lutrije što iznosi oko 20 mil. kuna.

Registrirane udruge

Registriranih udruga je 31.752, a kad od njih odbijemo sportske i kulturne udruge, ostane ih oko 20.000 koje spadaju u civilni sektor. Ipak tu ima i tzv. fantomskih koje postoje samo na papiru i pojave se na nekim natječajima. Procjena je da aktivno radi oko 6.000 udruga. Ono što je bitno - Zaklada financira isključivo projekte.

Financiranje i izvori financiranja

Postoje razni izvori financiranja nevladinog sektora. U početku su važne donacije dok udruge na stasaju, a kasnije se sredstva namiču članarinama, naknadama apliciranim projektima te prihodom iz svoje djelatnosti (izdavaštvo, konzalting, prodaja). Udruge iz državnog proračuna ostvare tek 10 %, a ostatak dobivaju iz europskih i privatnih fondova, brojnih tvrtki, korporacija, ambasada i međunarodnih organizacija. Također treba spomenuti predpristupne fondove Europske unije koji su jedan od najvećih izvora u financiranju udruga. Zaklada financira projekte koji služe općem dobru i to:
› male građanske inicijative
› veće inicijative
› najveće projekte

Želja nam je potaknuti sve naše ljudske resurse u Županiji da dadu aktivni doprinos u razvoju nevladinog sektora te da ljude izvučemo iz apatičnosti

Moramo shvatiti da samo aktivnom ulogom možemo promijeniti stvarnost i da nam nitko drugi neće rješavati naše probleme.

Građani u civilnom sektoru mogu ostvariti svoje potrebe u druženju, zapošljavanju, kreativnom radu, rješavanju mnogobrojnih problema upravo u udrugama.

Promjene u društvu se dešavaju prebrzo, a naš život prolazi u beznađu i očekivanju.

Moramo razviti FILOZOFIJU KULTURE umjesto FILOZOFIJE POLITIKE, KULTURU MIRA, a ne KULTURU SILE I MOĆI.

Da bismo to sve ostvarili, ZNANOST I OBRAZOVANJE su osnova kulture. Zato moramo mobilizirati sve ono što je zdravo u nama i pomoći društvu da se izvuče iz učmalosti, jer ono što mi sada znamo je ništa u odnosu što bismo trebali znati.

Zato razmislite, svatko za sebe što može doprinijeti da naša država bude oaza socijalne pravde i boljeg i sretnijeg života.