Zašto je važno neprofitno poduzetništvo

DILEMA: MISIJA ILI NOVAC

U civilnom sektoru, koji je ujedno i prostor društvenog poduzetništva, svi njeni sudionici nastoje ulaganjem vlastitih resursa, vođeni misijom, ostvariti neku novu vrijednost - vrijednost koja najčešće nije materijalna. Programskim aktivnostima stvaraju se nove društvene vrijednosti i odnosi - vrijednosti koje često nije jednostavno mjeriti i tako opravdati stalno ulaganje u pomalo apstraktne pojmove kao što su razina znanja ili svijesti, tolerancija, poboljšani odnosi, ojačani kapaciteti.

Kada u svijetu tog, pomalo apstraktnog područja društvenog poduzimanja, koje ima za cilj promjenu u kvaliteti nečijeg života, govorimo o mogućnostima stjecanja vlastitog dohotka, odnosno pokretanja gospodarske djelatnosti kako bi udruga ostvarila nevezani prihod za društveno poduzetništvo, gotovo uvijek dolazimo do moralne dileme: Jesmo li tu zbog misije ili zbog novca?

«Zagovornici Misije» ističu argumente jasne podjele uloga među sektorima, u kojoj se zna zašto je netko osnovan i što mu je činiti i da se udruga ne smije pretvoriti u poduzeće, jer tko će onda provoditi misiju organizacije. Većina udruga nema kapaciete baviti se programom i stjecanjem novca pa se mora znati što je važnije. Uostalom, moralno je upitno pod krinkom društvene, baviti se gospodarskom djelatnošću.

«Zagovornici Novca» su puno realniji, jer nakon godina više ili manje uspješnog volontiranja shvaćaju da bez konstantnog priliva novca nije moguće ostvariti misiju i drže se teze: Više novca – više misije. Tvrde da je njihov zadatak osigurati što više sredstava kako bi imali kapacitete ostvariti misiju svoje organizacije. To je sastavni dio odgovornog poslovanja, naročito prema korisnicima.

PRINCIP DVOSTRUKOG DOBITKA

Rješenje je vjerovatno u slobodnom odabiru. Svaka organizacija svoje poslovne ili programske aktivnosti usklađuje s vlastitim vrijednosnim stavovima pa će tako i razrješenje dileme ovisiti o prevladavajućem stavu unutar udruge te sukladno tome postavljenoj strategiji, strukturi i vjerovatno postojećim resursima.

No, u nekim globalnim razmjerima, htjeli mi to ili ne, događaju se značajni pomaci u podjeli uloga i odgovornosti među sektorima. Sve je izraženiji trend preuzimanja dijela posla i odgovornosti javnog sektora od strane poslovnog. Velike korporacije tako umiruju savjest i odgovaraju na zahtjeve civilnog sektora za društveno odgovorno poslovanje, za razvoj i jačanje lokalne zajednice. Poslovni sektor, stoga dio novca za ublažavanje nezaposlenosti i socijalne bijede usmjerava razvojnim organizacijama, manji dio direktno lokalnim udrugama, a sve većim dijelom pokreće vlastite razvojne programe.

Dakle, poslovni sektor preuzima dio posla javnog i civilnog i razvija programe socijalnog zapošljavanja ili neprofitnog poduzetništva. Najbolji primjeri govore o partnerstvu između sva tri sektora. No, bez obzira tko bio nositelj programa socijalnog zapošljavanja, jasan je princip dvostrukog dobitka: ostvariti što veći prihod koji se u cjelosti usmjerava za ublažavanje socijalnih problema ili u razne razvojne programe.

Ovdje dakako treba razlikovati dvije osnovne razine neprofitnog poduzetništva:

Razina 1: dohodovna djelatnost udruge (Income Generating Activity)
- ostvaruje se prihod iz gospodarske djelatnosti, koji se usmjerava u programske aktivnosti udruge

Razina 2: socijalno zapošljavanje (Micro-Enterprise Inititiative / Social Employment)
- udruga samostalno ili u partnerstvu pokreće program socijalnog zapošljavanja članova lokalne zajednice tako što:

a) osigurava tehničku i/ili financijsku pomoć korisnicima za pokretanje vlastite djelatnosti (obrt, zadruga ili poduzeće);
b) osniva poduzeće ili zadrugu čiji je osnovni cilj zapošljavanje što većeg broja socijalno ugroženog ili teško zapošljivog stanovništva

MOŽE LI UDRUGA OBAVLJATI GOSPODARSKU DJELATNOST?

Zakoni i pozitivni propisi Republike Hrvatske udrugama omogućavaju bavljenje dohodovnom, odnosno gospodarskom djelatnošću. Udruga može raditi sve što nije zakonom zabranjeno i za što ima registriranu djelatnost, sukladno ciljevima osnivanja. Isto tako, udruga može osnivati gospodarske subjekte i biti vlasnik ili suvlasnik poduzeća ili zadruga.

Čemu onda dilema? Ne radi se samo o neznanju, nego o nedorečenosti zakona i propisa pa je ovdje potrebno razmotriti osnovne kriterije prema kojima se, ne samo u Hrvatskoj, nego i u ostalim relevantnim državama, na osnovu kojih se određuje neprofitabilnost udruge koja se bavi stjecanjem dohotka. Dakle, neprofitni status određuje se na temelju:
1. Svrhe postojanja i djelovanja
2. Namjene prihoda

Oba kriterija idu u prilog obavljanja gospodarske djelatnosti, odnosno samostalnom stjecanju dohotka koji je namjenjen zadovoljenju nekog javnog interesa. Jer, prihod je izvor financiranja udruge i na taj način se sredstva ostvarena iz gospodarske djelatnosti direktno usmjeravaju za zadovoljenje potreba od javnog interesa. Prema drugom kriteriju, ostavljen je prostor da poduzeće isto tako dobije status neprofitne organizacije, pod uvjetom da cjelokupan prihod namjeni nekom javnom intersesu.

Kako bi se izbjegle sive zone poslovanja, bilo za poduzeća ili udruge, zakonodavci nekih zemalja, pa tako i Hrvatske uvode i dodatni kriterij pa određuju visinu prihoda od gospodarske djealtnosti do koje pravna osoba ima neprofitni status. U Hrvatskoj je taj limit 85.000,00 Kn. Odnosno, iznad dozvoljenog iznosa udruga ulazi u sustav PDV-a i gubi neprofitni status.

Isti princip primjenjiv je i kod kriterija svrhe postojanja, odnosno organizacija koja više od 50% svojih prihoda dobiva od gospodarske djealtnosti, trebala bi osnovati trgovačko društvo i na taj način odvojiti profitno i neprofitno poslovanje.

MOŽEMO LI BITI KONKURENTNI? JESMO LI SPREMNI ZA TRŽIŠTE?

Ako se odmaknemo od okvira vlastite organizacije i pogledamo iskustva drugih, hrvatskih i svjetskih praksi, vidimo da postoje različita iskustva, razni provjereni, kao i i manje uspješni modeli neprofitnog poduzetništva. Praćenje i analize uspješnosti uglavnom ukazuju na jednaku stopu upješnosti neprofitnog, kao i profitnog poduzetništva. Dakle, za opstanak na tržištu potrebno je imati dobru volju, odgovarajuće resurse i stalno biti spreman na rizik.

Prema istraživanjima The Roberts Foundation, koja daje financijsku i stručnu pomoć programima socijalnog zapošljavanja u SAD-u, tri su kritična područja za neprofitne organizacije, koje odluče izaći na tržište:

1. Nedovoljno stručna managerska struktura koja nastaje od postojećih programskih voditelja organizacije i nema potrebna znanja, kontakte, vještine za ozbiljnu tržišnu utakmicu
2. Nedovoljno stručni zaposlenici, koji se najčešće odabiru na osnovu socijalnih kriterija, a ne kriterija stručnosti što znatno smanjuje konkurentnost po pitanju kvalitete proizvoda i / ili usluga
3. Likvidnost, odnosno pravovremeni pristup izvorima sredstava koji omogućuju pravovremeno podmirivanje troškova, a time i osiguravanje svih potrebnih uvjeta za rad te ulaganje u razvoj i marketing

Dakle, prije nego izađete na tržište, morate postaviti odgovarajuću organizacijsku strukturu, osigurati stručne voditelje i izvoditelje te početni kapital koji će biti dostatan prije nego udruga počne stjecati dovoljno novca da može pokrivati sve troškove i ostvarivati dobit.

OBLICI STJECANJA DOHOTKA ZA UDRUGE

Način stjecanja dohotka prije svega ovisi o resursima i kreativnosti udruge te o mogućnostima plasmana, odnosno ostvarenja dohotka na tržištu. Neki od uobičajenih oblika stjecanja dohotka su slijedeći:
Udruga Osmijeh

PRETPOSTAVKE ZA NEPROFITNO PODUZETNIŠTVO

Prije nego udiorijentaciji, odnosno eventualnom proširenju dosadašnje djelatnosti naplaćivanjem standardnih usluga, potrebno je zadovoljiti određene pretpostavke:

1. Postojanje tržišta?
- Potražnja za proizvodima / uslugama koje udruga planira plasirati
- Tržišni trendovi
- Postojanje konkurencije i stanje postojeće ponude
- Koje su to specifične prednosti/ posebnost (unique selling points) vaših proizvoda / usluga

2. Isplativost planirane poslovne aktivnosti?
- Koliko proizvoda / usluga treba proizvesti da bi se ostvarila dobit?
- Ima li udruga kapacitete ostvariti tu razinu proizvodnje?
- Može li udruga prodati i naplatiti potrebne količine?

3. Ima li udruga potreban know-how?
- Iz marketinga (istraživanje tržišta, promocija, pozicioniranje)
- Određivanja cijena (proizvodne, prodajne)
- Organiziranja proizvodnje (optimalan tehnološki proces)
- Osiguranja stalne kvalitete proizvoda

4. Hoće li projekt NP ometati provođenje redovnih aktivnosti?
- Ako se radi o novom projektu, udruga mora proći kroz dosta zahtjevan put učenja, koje traži vrijeme i energiju
- Ako se radi o naplaćivanju redovnih usluga, koje su do tada za korisnike bile besplatne, treba se nositi s mogućim otporom prema plaćanju usluga

Ako su zadovoljene sve osnovne pretpostavke potrebno je izraditi poslovni plan, koji uklučuje barem preliminarno istraživanje tržišta i marketing plan. Ukoliko udruga nema za to potrebne kapacitete, može konzultirati savjetnike za malo poduzetništvo, poduzetničke centre, razvojnu agenciju ili marketing agenciju. Principi poslovanja profitnog i neprofitnog sektora, kada se radi o izlasku na tržište su gotovo identični, no u svakom trenutku treba voditi brigu o specifičnosti ciljeva i neprofitnog poslovanja.

KORACI PRI POKRETANJU NEPROFITNOG PODUZETNIŠTVA
Udruga Osmijeh

Odgovorno poslovanje traži svođenje osnovnih rizika u poslovanju na najmanju moguću mjeru. Stoga pokretanju poslovanja, baš kao i svakom novom programu treba pristupiti oprezno, ali prije svega mudro. Naime, udruga kroz neprofitni status u tržišnu utakmicu kreće s ponešto zaštićene pozicije, s tuđim, nepovratnim sredstvima. Prema tome, povlaštenu poziciju treba pametno koristiti i postupno poslovanje uvoditi na tržište.

Koraci prema poduzetništvu:

1. Izvršiti analizu vlastitih potencijala i mogućih prijetnji pri izlazu na tržište
2. Prikupiti informacije o konkurenciji, tržištu nabave i prodaje, trendovima
3. Analizirati i učiti iz primjera dobre, a naročito loše prakse
4. Napraviti popis mogućih dohodovnih aktivnosti
5. Izraditi studiju isplativosti (Poslovni plan)
6. Testirati ideju kroz pilot projekt (barem godinu dana)
7. Započeti poduzetnički program

PROCJENA SPREMNOSTI ZA NEPROFITNO PODUZETNIŠTVO

Kada su, na osnovu tržišnih pretpostavki i poslovnog plana zadovoljene sve prepostavke, udruga još uvijek nije nužno spremna za poduzetničko poslovanje. Unutar same organizacije potrebno je razmotriti moguće rizike i na osnovu realnih procjena i prikupljenih informacija te vlastitih kapaciteta donijeti realnu ocjenu spremnosti za novi, poduzetnički poduhvat.

Pritom, treba uzeti u obzir slijedeće kriterije:

1. Poduzetnička orijentacija cjelokupne organizacije
2. Jasnoća misije i svrhe poduzetničkog poslovanja
3. Otvorenost pojedinaca i organizacije za promjene
4. Kvaliteta i stupanj uključenosti ključnih članova
5. Spremnost na rizik poduzetničkog poslovanja
6. Sposobnost predvidjeti moguće rizike i iznaći prihvatljiva rješenja

Jedan od ključnih kriterija je i trenutna razina organizacijskog razvoja udruge. Naime, ukoliko udruga tek prolazi neku od početnih faza razvoja, u kojima nisu jasno određne uloge i odgovornosti, nije postavljena odgovarajuća organizacijska struktura, koja će podržavati postojeće i novi program; velika je vjerovatnost da poduzetnički poduhvat:

a) neće preživjeti
b) neće donijeti željene rezulate
c) može ugroziti postojeće projekte
d) može ugroziti postojeće odnose

Iskustva dobrih projekata govore da se u večini slučajeva radilo o stabilnim organizacijama ili o snažnim ljudskim kapacitetima.

Nadalje, svaka organizacija na svom razvojnom putu nailazi na krizne situacije, koje obično nastaju nakon serije neriješenih konflikata. Kriza može nastupiti na svakom stupnju organizacijskog razvoja i to iz više razloga, a najčešći su konflikti različitih interesa grupa ili pojedinaca unutar organizacije. Krizna vremena nisu pogodna za nove incijative, naročito ne poduzetničke, koje traže potpunu predanost i podršku cjelokupnog programskog i rukovodnog tima.

Izbor iz foto galerije