CIVILNO DRUŠTVO

Što je to civilno društvo

Na to pitanje teško je dati odgovor u jednoj rečenici. Svako društvo da bi bilo demokratsko mora imati 3 sektora: javni , gospodarski i civilni. Civilno društvo je interesantna i za društvo veoma značajna pojava bez koje nema razvoja demokracije. Društvo se može smatrati građanskim ako su ljudi nezavisno o državi i tržištu mogu zauzeti za rješavanje nekih svojih potreba i aktivno sudjelovati u njima.
Kod nas je razvoj civilnog društva novija pojava iako je u Europi civilno društvo doseglo visok stupanj razvijenosti.

Demokratsko društvo

Posljednjih 50 g. kod nas se slabo čulo za pojam civilnog društva.
Bez obzira što su mnoge organizacije pokazale dobre rezultate ,još uvijek ih javnost doživljava kao poligon za malverzacije i brzu zaradu.
Tek negdje 90 g. pojavljuju se neke udruge koje se bore za poštivanje demokracije i ljudskih prava. Tada su one u očima vlasti smatrane državnim neprijateljem .Međunarodne organizacije su zbog takvog ponašanja tadašnje vlasti Hrvatsku smatrale autoritarnom državom i trebalo je dosta vremena da se ta percepcija promjeni.
Društvo se može smatrati demokratskim ako ljudi nezavisno od države i tržišta mogu rješavati svoje probleme i aktivno sudjelovati u njima .

Percepcija udruga

Društvo se još uvijek prema udrugama ponaša maćehinski i doživljava ih kao teret .Postoje dva razloga za to:
-Strah- jer se boje da ne ugroze svoje pozicije i privilegije. Boje se konkurencije i žele što manji nadzor nad svojim poslovima. Na taj način prikrivaju svoju nekompetenciju, neznanje i korupciju.
-Neznanje- Nisu dovoljno informirani , ne razumiju pojam civilnog sektora. Također ne razumiju svjetske trendove, globalizaciju kao ni to da je civilni sektor pokretač promjena i razvoja , generator kreiranja novih radnih mjesta i svih pozitivnih trendova u društvu.
To ih ne amnestira odgovornosti ,posebno ako su na položajima i utječu na kvalitetu našeg života.

Kakav je stav o udrugama u razvijenim zemljama?

U razvijenim zemljama većina stanovništva je angažirana u radu nevladinog sektora, te se preko njega bori kod vlasti za svoj i opći interes. Udruge prisiljavaju vlast ne određena rješenja i rješavanje njihovih problema , te ukoliko to ne poštuju kažnjeni su na slijedećim izborima.
Tu je bitna i televizija kao javni medij koja posvećuju posebnu pažnju civilnom sektoru. Tako npr. u Mađarskoj postoji poseban kanal za nevladine organizacije.
Civilno društvo nose srednji slojevi društva koji su materijalno nezavisni, ljudi koji su spremni zauzeti se za opće stvari i opći interes. Tako oni koji su se obogatili na zapadu imaju kulturu davanja ili mecenstva i pomažu civilni sektor jer su svjesni da će se država urušiti ako ne bude ravnoteže u društvo a onda će i oni stradati.
U zemljama visoke demokracije u nevladin sektor spadaju i univerziteti, vjerske zajednice, humanitarne organizacije i sve ostale organizacije od općeg interesa.
Ljudi na Zapadu doniraju novac iz raznih pobuda: iz religijskih, humanih, iz zahvalnosti univerzitetu, bolnicama i td. Ponekad doniraju novac iz uvjerenja da će se izboriti za alternativna rješenja u odnosu na ono što radi vlada a čime nisu zadovoljni., dok neki daju novac zbog poreskih olakšica. Na zapadu je velik broj stanovništva zaposlen u civilnom sektoru tj posao je profesionaliziran.

Tko može pokrenuti inicijativu za osnivanje udruge?

U pravilu , osnivanje neke udruge započinje u trenutku kad se netko odluči da reagira na neku potrebu ili problem u zajednici.
Prvi zadatak je podizanje svijesti i edukacija drugih članova o postojanju nekog problema i njegovog rješavanja. Zatim se formira jezgro istomišljenika koji nastavljaju rad. Ukoliko je daljnji tok aktivnosti uspješan, organizacija napreduje , traže dodatna sredstva i postaje sve profesionalnija.
Treba naglasiti da smisao nevladinog sektora nije da zamijeni vladu u njenim ustavom i zakonom utvrđenim obavezama, nego da građanima pruži dodatne usluge i omogući da zadovolje svoj filantropski poriv.
Iako nevladine organizaciju mogu biti i korektiv vlasti, one isto tako mogu biti i partneri u mnogim zajedničkim projektima.

1. Danas u RH ima 31.752 registrirane udruge koje iz državnog proračuna dobivaju 20 milijuna kuna. Iako se većina tih udruga bavi sportskim aktivnostima , trećina udruga je neaktivna, tako da se građanskim i ljudskim pravima bavi manjina udruga..
Iako mnogi smatraju da je osnivanje udruge profitabilan posao, ipak to nije tako. Udruge iz državnog proračuna ostvare tek 10 % a ostatak dobivaju iz europskih i privatnih fondova, brojnih tvrtki, korporacija, ambasada i međunarodnih organizacija
Nevladine udruge su bitne za svaku državu jer unose inovacije i preuzimaju na sebe dio posla koje u tom trenutku država ili županije ne mogu odraditi. Dakle one odrađuju društveno korisne poslove. Istodobno zapošljavaju ljude i plaćaju poreze..One države koje podupiru razvoj civilnog društva , te se brinu o svojim građanima , rasterećuju se određenih poslova i dovode do zadovoljstva građana .Nevladin sektor je područje koje se kod nas razvija i koji ima još velike potencijale za daljnji razvoj..

Zakonska regulativa

- 2001. g. donesen Zakon o udrugama
- 2003. osnovana Zaklada za razvoj civilnog društva. Njezina je
uloga da distribuira 14 % od poreza igara na sreću Hrvatske
lutrije što iznosi oko 20 mil kuna.
- 1998. osnovan je i Ured za udruge pri Vladi RH- koji vrši nadzor nad
raspodjelom sredstava i razvija partnerske odnose sa neprofitnim
sektorom.

Registrirane udruge

Registriranih udruga je 31.752 , te kad od njih odbijemo sportske i kulturne , ostane ih oko 20.000 koje spadaju u civilni sektor. Ipak tu ima i tz. fantomskih koje postoje samo na papiru i pojave se na nekim natječajima. Procjena je da aktivno radi oko 6.000 udruga.
Ono što je bitno Zaklada financira isključivo projekte.

Financiranje i izvori financiranja

Postoje razni izvori financiranja nevladinog sektora. U početku su važne donacije dok udruge na stasaju a kasnije se sredstva namiču članarinama, naknadama apliciranim projektima te prihodom iz svoje djelatnosti ( izdavaštvo, konzalting, prodaja ).
Udruge iz državnog proračuna ostvare tek 10 % a ostatak dobiva iz europskih i privatnih fondova, brojnih tvrtki, korporacija, ambasada i međunarodnih organizacija.
Također treba spomenuti pred pristupne fondove Europske unije koji su jedan od najvećih izvora u financiranju udruga.
Zaklada financira projekte koji služe općem dobru i to :
- male građanske inicijative
- veće inicijative
- najveći projekti

Želja nam je:

- potaknuti sve naše ljudske resurse na Županiji da dadu aktivni doprinos u razvoju nevladinog sektora ,
- da ljude izvučemo iz apatičnosti.
- Moramo shvatiti da samo aktivnom ulogom možemo promijeniti stvarnost i da nam nitko drugi neće rješavati naše probleme .
- Građani u civilnom sektoru mogu ostvariti svoje potrebe u druženju, zapošljavanju, kreativnom radu, rješavanju mnogobrojnih problema upravu u udrugama.
-Promjene u društvu se dešavaju prebrzo a naš život prolazi u beznađu i
očekivanju
- moramo razviti FILOZOFIJU KULTURE umjesto FILOZOFIJE POLITIKE, KULTURU MIRA a ne KULTURU SILE I MOĆI
- Da bismo to sve ostvarili, ZNANOST I OBRAZOVANJE su osnova kulture. Zato moramo mobilizirati sve ono što je zdravo u nama i pomoći društvu da se izvuče iz učmalosti jer ono što mi sada znamo je ništa u odnosu što bismo trebali znati.

Zato razmislite svatko za sebe što može doprinijeti da naša država bude oaza socijalne pravde, te boljeg i sretnijeg života.

DEMOKRACIJA

Demokracija ne znači vladavina ulice i vladavina rulje. Demokracija znači- dati šansu po kvaliteti a ne po ni kojem drugom kriteriju.
Građanska hrabrost nas spašava od ništavila i čuva našu individuu. Nema civilnog društva bez građanske hrabrosti ali niti građanska hrabrost može opstati bez civilnog društva. S obzirom na razvoj demokracije, i građanska hrabrost postaje sve traženija vrlina.
Hrabrost je vrlina osnovu koje ljudi u opasnosti čine plemenita djela.. Imati hrabrost- znači služiti se vlastitim razumom. Naš život nije samo u nama već i u drugim ljudima i u čovječnosti.Čovjek bi trebao da se suprotstavi svemu što mu je nametnuto i onome što trpi.
A.Kami: Bunim se, dakle jesam.
Znanje i zajednički cilj moraju biti naspram- neznanja i mržnje.
A.Einstein: Svijet je suviše opasno mjesto za život ne zbog ljudi koji čine zlo , nego zbog ljudi koji sjede i dopuštaju da se ono dogodi.

ZAŠTO JE VAŽNO NEPROFITNO PODUZETNIŠTVO

DILEMA: MISIJA ILI NOVAC

U civilnom sektoru, koji je ujedno i prostor društvenog poduzetništva, svi njeni su-dionici nastoje ulaganjem vlastitih resursa, vođeni misijom, ostvariti neku novu vrijednost - vrijednost koja najčešće nije materijalna. Programskim aktivnostima stvaraju se nove društvene vrijednosti i odnosi – vrijednosti koje često nije jednostavno mjeriti i tako opravdati stalno ulaganje u pomalo apstraktne pojmove kao što su razina znanja ili svijesti, tolerancija, poboljšani odnosi, ojačani kapaciteti.

Kada u svijetu tog, pomalo apstraktnog područja društveno poduzimanja koje ima za cilj promjenu u kvaliteti nečijeg života, govorimo o mogućnostima stjecanja vlastitog dohotka, odnosno pokretanja gospodarske djelatnosti kako bi udruga ostvarila nevezani prihod za društveno poduzetništvo, gotovo uvijek dolazimo do moralne dileme: Jesmo li tu zbog misije ili zbog novca?

«Zagovornici Misije» ističu argumente jasne podjele uloga među sektorima, u kojoj se zna zašto je netko osnovan i što mu je činiti i da se udruga ne smije pretvoriti u poduzeće, jer tko će onda provoditi misiju organizacije. Većina udruga nema kapaciete baviti se programom i stjecanjem novca pa se mora znati što je važnije. Uostalom, moralno je upitno pod krinkom društvene, baviti se gospodarskom djelatnošću.

«Zagovornici Novca» su puno realniji, jer nakon godina više ili manje uspješnog volontiranja shvaćaju da bez konstantnog priliva novca nije moguće ostvariti misiju i drže se teze: Više novca – više misije. Tvrde da je njihov zadatak osigurati što više sredstava kako bi imali kapacitete ostvariti misiju svoje organizacije. To je sastavni dio odgovornog poslovanja, naročito prema korisnicima.

PRINCIP DVOSTRUKOG DOBITKA

Rješenje je vjerovatno u slobodnom odabiru. Svaka organizacija svoje poslovne ili programske aktivnosti usklađuje s vlastitim vrijednosnim stavovima, pa će tako i razrješenje dileme ovisiti o prevladavajućem stavu unutar udruge te sukladno tome postavljenoj strategiji, strukturi i vjerovatno postojećim resursima.

No, u nekim globalnim razmjerima, htjeli mi to ili ne, događaju se značajni pomaci u podjeli uloga i odgovornosti među sektorima. Sve je izraženiji trend preuzimanja dijela posla i odgovornosti javnog sektora od strane poslovnog. Tako, velike korporacije umiruju savjest i odgovaraju na zahtjeve civilnog sektora za društveno odgovorno poslovanje, za razvoj i jačanje lokalne zajednice. Poslovni sektor, stoga dio novca za ublažavanje nezaposlenosti i socijalne bijede usmjerava razvojnim organizacijama, manji dio direktno lokalnim udrugama, a sve većim dijelom pokreće vlastite razvojne programe.

Dakle, poslovni sektor preuzima dio posla javnog i civilnog i razvija programe socijalnog zapošljavanja ili neprofitnog poduzetništva. Najbolji primjeri govore o partnerstvu između sva tri sektora. No, bez obzira tko bio nositelj programa socijalnog zapošljavanja, jasan je princip dvostrukog dobitka: ostvariti što veći prihod koji se u cjelosti usmjerava za ublažavanje socijalnih problema ili u razne razvojne programe.

Ovdje dakako treba razlikovati dvije osnovne razine neprofitnog poduzetništva:

Razina 1: dohodovna djelatnost udruge (Income Generating Activity)
- ostvaruje se prihod iz gospodarske djelatnosti, koji se usmjerava u programske aktivnosti udruge

Razina 2: socijalno zapošljavanje (Micro-Enterprise Inititiative / Social Employment)
- udruga samostalno ili u partnerstvu pokreće program socijalnog zapošljavanja članova lokalne zajednice tako što:
a) osigurava tehničku i/ili financijsku pomoć korisnicima za pokretanje vlastite djelatnosti (obrt, zadruga ili poduzeće);
b) osniva poduzeće ili zadrugu čiji je osnovni cilj zapošljavanje što većeg broja socijalno ugroženog ili teško zapošljivog stanovništva

MOŽE LI UDRUGA OBAVLJATI GOSPODARSKU DJELATNOST?

Zakoni i pozitivni propisi Republike Hrvatske udrugama omogućavaju bavljenje dohodovnom, odnosno gospodarskom djelatnošću. Udruga može raditi sve što nije zakonom zabranjeno i za što ima registriranu djelatnost, sukladno ciljevima osnivanja. Isto tako, udruga može osnivati gospodarske subjekte i biti vlasnik ili suvlasnik poduzeća ili zadruga.

Čemu onda dilema? Ne radi se samo o neznanju, nego o nedorečenosti zakona I propisa pa je ovdje potrebno razmotriti osnovne kriterije prema kojima se, ne samo u Hrvatskoj, nego i u ostalim relevantnim državama, na osnovu kojih se određuje neprofitabilnost udruge koja se bavi stjecanjem dohotka. Dakle, neprofitni status određuje se na temelju:
1. Svrhe postojanja i djelovanja
2. Namjene prihoda

Oba kriterija idu u prilog obavljanja gospodarske djelatnosti, odnosno samostalnom stjecanju dohotka koji je namjenjen zadovoljenju nekog javnog interesa. Jer, prihod je izvor financiranja udruge i na taj način se sredstva ostvarena iz gospodarske djelatnosti direktno usmjeravaju za zadovoljenje potreba od javnog interesa. Prema drugom kriteriju, ostavljen je prostor da poduzeće isto tako dobije status neprofitne organizacije, pod uvjetom da cjelokupan prihod namjeni nekom javnom intersesu.

Kako bi se izbjegle sive zone poslovanja, bilo za poduzeća ili udruge, zakonodavci nekih zemalja, pa tako i Hrvatske uvode i dodatni kriterij pa određuju visinu prihoda od gospodarske djealtnosti do koje pravna osoba ima neprofitni status. U Hrvatskoj je taj limit 85.000,00 Kn. Odnosno, iznad dozvoljenog iznosa udruga ulazi u sustav PDV-a i gubi neprofitni status.

Isti princip primjenjiv je i kod kriterija svrhe postojanja, odnosno organizacija koja više od 50% svojih prihoda dobiva od gospodarske djealtnosti, trebala bi osnovati trgovačko društvo i na taj način odvojiti profitno i neprofitno poslovanje.

MOŽEMO LI BITI KONKURENTNI? JESMO LI SPREMNI ZA TRŽIŠTE?

Ako se odmaknemo od okvira vlastite organizacije i pogledamo iskustva drugih, hrvatskih i svjetskih praksi, vidimo da postoje različita iskustva, razni provjereni, kao i i manje uspješni modeli neprofitnog poduzetništva. Praćenje i analize uspješnosti uglavnom ukazuju na jednaku stopu upješnosti neprofitnog, kao i profitnog poduzetništva. Dakle, za opstanak na tržištu potrebno je imati dobru volju, odgovarajuće resurse i stalno biti spreman na rizik.

Prema istraživanjima The Roberts Foundation, koja daje financijsku i stručnu pomoć programima socijalnog zapošljavanja u SAD-u, tri su kritična područja za neprofitne organizacije, koje odluče izaći na tržište:

1. Nedovoljno stručna managerska struktura koja nastaje od postojećih programskih voditelja organizacije i nema potrebna znanja, kontakte, vještine za ozbiljnu tržišnu utakmicu

2. Nedovoljno stručni zaposlenici, koji se najčešće odabiru na osnovu socijalnih kriterija, a ne kriterija stručnosti što znatno smanjuje konkurentnost po pitanju kvalitete proizvoda i / ili usluga

3. Likvidnost, odnosno pravovremeni pristup izvorima sredstava koji omogućuju pravovremeno podmirivanje troškova, a time i osiguravanje svih potrebnih uvjeta za rad te ulaganje u razvoj i marketing

Dakle, prije nego izađete na tržište, morate postaviti odgovarajuću organizacijsku strukturu, osigurati stručne voditelje i izvoditelje te početni kapital koji će biti dostatan prije nego udruga počne stjecati dovoljno novca da može pokrivati sve troškove i ostvarivati dobit.

OBLICI STJECANJA DOHOTKA ZA UDRUGE

Način stjecanja dohotka prije svega ovisi o resursima i kreativnosti udruge te o mogućnostima plasmana, odnosno ostvarenja dohotka na tržištu. Neki od uobičajenih oblika stjecanja dohotka su slijedeći:

PRETPOSTAVKE ZA NEPROFITNO PODUZETNIŠTVO

Prije nego udiorijentaciji, odnosno eventualnom proširenju dosadašnje djelatnosti naplaćivanjem standardnih usluga, potrebno je zadovoljiti određene pretpostavke:

1. Postojanje tržišta?
- Potražnja za proizvodima / uslugama koje udruga planira plasirati
- Tržišni trendovi
- Postojanje konkurencije i stanje postojeće ponude
- Koje su to specifične prednosti/ posebnost (unique selling points) vaših proizvoda / usluga

2. Isplativost planirane poslovne aktivnosti?
- Koliko proizvoda / usluga treba proizvesti da bi se ostvarila dobit?
- Ima li udruga kapacitete ostvariti tu razinu proizvodnje?
- Može li udruga prodati i naplatiti potrebne količine?

3. Ima li udruga potreban know-how?
- Iz marketinga (istraživanje tržišta, promocija, pozicioniranje)
- Određivanja cijena (proizvodne, prodajne)
- Organiziranja proizvodnje (optimalan tehnološki proces)
- Osiguranja stalne kvalitete proizvoda

4. Hoće li projekt NP ometati provođenje redovnih aktivnosti?
- Ako se radi o novom projektu, udruga mora proći kroz dosta zahtjevan put učenja, koje traži vrijeme i energiju
- Ako se radi o naplaćivanju redovnih usluga, koje su do tada za korisnike bile besplatne, treba se nositi s mogućim otporom prema plaćanju usluga

Ako su zadovoljene sve osnovne pretpostavke potrebno je izraditi poslovni plan, koji uklučuje barem preliminarno istraživanje tržišta i marketing plan. Ukoliko udruga nema za to potrebne kapacitete, može konzultirati savjetnike za malo poduzetništvo, poduzetničke centre, razvojnu agenciju ili marketing agenciju. Principi poslovanja profitnog i neprofitnog sektora, kada se radi o izlasku na tržište su gotovo identični, no u svakom trenutku treba voditi brigu o specifičnosti ciljeva i neprofitnog poslovanja.

KORACI PRI POKRETANJU NEPROFITNOG PODUZETNIŠTVA

Odgovorno poslovanje traži svođenje osnovnih rizika u poslovanju na najmanju moguću mjeru. Stoga pokretanju poslovanja, baš kao i svakom novom programu treba pristupiti oprezno, ali prije svega mudro. Naime, udruga kroz neprofitni status u tržišnu utakmicu kreće s ponešto zaštićene pozicije, s tuđim, nepovratnim sredstvima. Prema tome, povlaštenu poziciju treba pametno koristiti i postupno poslovanje uvoditi na tržište.

Koraci prema poduzetništvu:

1. Izvršiti analizu vlastitih potencijala i mogućih prijetnji pri izlazu na tržište
2. Prikupiti informacije o konkurenciji, tržištu nabave i prodaje, trendovima
3. Analizirati i učiti iz primjera dobre, a naročito loše prakse
4. Napraviti popis mogućih dohodovnih aktivnosti
5. Izraditi studiju isplativosti (Poslovni plan)
6. Testirati ideju kroz pilot projekt (barem godinu dana)
7. Započeti poduzetnički program

PROCJENA SPREMNOSTI ZA NEPROFITNO PODUZETNIŠTVO

Kada su, na osnovu tržišnih pretpostavki i poslovnog plana zadovoljene sve prepostavke, udruga još uvijek nije nužno spremna za poduzetničko poslovanje. Unutar same organizacije potrebno je razmotriti moguće rizike i na osnovu realnih procjena i prikupljenih informacija te vlastitih kapaciteta donijeti realnu ocjenu spremnosti za novi, poduzetnički poduhvat.

Pritom, treba uzeti u obzir slijedeće kriterije:
1. Poduzetnička orijentacija cjelokupne organizacije
2. Jasnoća misije i svrhe poduzetničkog poslovanja
3. Otvorenost pojedinaca i organizacije za promjene
4. Kvaliteta i stupanj uključenosti ključnih članova
5. Spremnost na rizik poduzetničkog poslovanja
6. Sposobnost predvidjeti moguće rizike i iznaći prihvatljiva rješenja

Jedan od ključnih kriterija je i trenutna razina organizacijskog razvoja udruge. Naime, ukoliko udruga tek prolazi neku od početnih faza razvoja, u kojima nisu jasno određne uloge i odgovornosti, nije postavljena odgovarajuća organizacijska struktura, koja će podržavati postojeće i novi program; velika je vjerovatnost da poduzetnički poduhvat:
a) neće preživjeti
b) neće donijeti željene rezulate
c) može ugroziti postojeće projekte
d) može ugroziti postojeće odnose

Iskustva dobrih projekata govore da se u večini slučajeva radilo o stabilnim organizacijama ili o snažnim ljudskim kapacitetima.

Nadalje, svaka organizacija na svom razvojnom putu nailazi na krizne situacije, koje obično nastaju nakon serije neriješenih konflikata. Kriza može nastupiti na svakom stupnju organizacijskog razvoja i to iz više razloga, a najčešći su konflikti različitih interesa grupa ili pojedinaca unutar organizacije. Krizna vremena nisu pogodna za nove incijative, naročito ne poduzetničke, koje traže potpunu predanost i podršku cjelokupnog programskog i rukovodnog tima.

O SOCIJALNOM KAPITALU I PROFESIONALIZACIJI U CIVILNOM SEKTORU

Na pitanje : zašto neki ljudi uspijevaju a drugi ne , odgovor je : ne zato što znaju , nego zato što nekog znaju . Uspješni ljudi znaju da je važno razvijati socijalni kapital , jer tako crpe svoje poslovne , profesionalne i osobne mreže . Na taj način uvećavaju svoj imetak , poboljšavaju svoje zdravlje i produljuju životni vijek . Moralna je obaveza da upravljamo odnosima i stvaramo bolje životno okruženje , jer ga na taj način činimo povezanijim .
Zašto su ljudi danas tako apatični i nezadovoljni ? Pa iz razloga što se naše društvo raslojilo na jednu grupicu izrazito bogatih i na osiromašenu masu preostalih , tako da ne postoji onaj srednji , građanski sloj koji je motor pokretač svakog društva . Upravo građani su ti koji moraju pronaći snage da se nešto promjeni u društvu jer svaka šutnja je znak podržavanja. Prvi korak ka promjeni je angažiranje u nevladinom sektoru i borba za promjenom takvog stanja . Pa zar da nam život prolazi u frustracijama i beznađu , gledajući kako pohlepni i beskarakterni pojedinci gomilaju bogatstva u svoju korist ?
Iako razvoj demokratskog društva podrazumijeva jako civilno društvo , naša vlast se još uvijek odnosi indiferentno , sve dok se ne pritisne od međunarodnih organizacija.
Građani u civilnom sektoru ostvaruju svoje mnogobrojne potrebe :druženje , zapošljavanja , kreativni rad ,rješavanje mnogobrojnih problema . U visoko razvijenim zemljama u nevladinom sektoru radi mnogo ljudi profesionalno a u nekima kao npr . Kanadi i Švicarskoj uvjet za dobivanje državljanstva je poznavanje demokracije i prava svakog građanina . Kod nas su to još samo pusti snovi jer je još uvijek kod naših ljudi prisutna ona narodna – ne talasaj !
Čekati da nam netko riješi problem je besmisleno , jer promjene se dešavaju prebrzo a naš život prolazi u beznađu i očekivanju . Zato razmislite svako o sebi što može učiniti da se stvari promjene i da naša država bude oaza socijalne pravde ,boljeg i sretnijeg života .

VERA ŠAKIĆ FRNTIĆ – dopredsjednik Bjelovarskog
Centra za razvoj civilnog
društva

Održivost udruge = kapacitet udruge da ispuni svoju misiju i ostvari viziju

PRIJETNJE ZA OPSTOJNOST UDRUGE

Udruge se svakodnevno suočavaju s brojnim rizicima i prijetnjama za održivost organizacije, koje proizlaze iz:
• Pravnog okruženja
• Tehnoloških trendova
• Društvenih i kulturnih trendova
• Ekonomskih trendova
• Donatorskih trendova
• Političkih trendova

Živimo u svijetu stalnih promjena, u kome vladaju zakoni konkurentnosti. Tržišna utakmica nije predodređena samo za poslovni svijet. Unutar civilnog sektora vodi se stalna borba za korisnike, donatore, vlastito pozicioniranje, medijsku pažnju. To zahtijeva sve veću profesionalizaciju, osiguravanje resursa i stvaranje strukture, koja će osigurati ne samo postojanje, već i djelotvornu provedbu programskih aktivnosti.

ELEMENTI ZA ODRŽIVOST UDRUGE

Institucionalna održivost

o Kapacitet udruge da osigura strateški okvir, učinkovito vodstvo i djelotvornu organizacijsku strukturu koja će omogućiti nesmetanu provedbu programa
o Opstojnost udruge kao institucije
Programska održivost

o Kapacitet udruge za pružanje kvalitetnih usluga i programa koji će podići kvalitetu života korisnika te stvoriti neki pozitivan učinak u zajednici uz raspoložive resurse
o Opstojnost programa zbog kojih udruga postoji
Financijska održivost

o Kapacitet udruge da osigura potrebne resurse kako bi postigla institucionalnu i programsku održivost
o Osiguravanje sredstava za nesmetan rad udruge
o Organizacija pritom treba biti dohodovna (pokriva sve troškove i tako ostvaruje pozitivan rezultat), solventna ( na vrijeme podmiruje sve dugoročne obveze) te likvidna ( na vrijeme podmiruje sve kratkoročne obveze)

Za svaku udrugu to su prilično visoki standardi i za najstručnije vodstvo organizacije predstavljaju pravi izazov. Civilni sektor u Hrvatskoj u najvećoj mjeri zasnovan je na volonterskom radu stručnjaka, koji provode programske aktivnosti za koja su osposobljeni kroz redovitu ili neformalnu naobrazbu. Kvalitetna, stručna i društveno odgovorna provedba programa samo je jedan od zadataka neprofitnih organizacija, no da bi se programi mogli provoditi, potrebno je osigurati resurse i to trajno.

RESURSI ORGANIZACIJE

Organizacija je održiva ukoliko može osigurati resurse za ostvarenje svoje misije. Važno je znati da održivost ne znači samo osigurati dosta novca. Novac je jedan od bitnih resursa, ali ključni resurs svake organizacije, a naročito udruge su ljudi. Ljudi čine organizaciju. Oni pribavljaju sve ostale resurse, stvaraju strukturu i provode programe. Stoga je iznimno važno voditi posebnu brigu o ljudskim resursima; znati privući ii zadržati najbolje.

Resursi:
Unutarnji (vlastiti)
Vanjski (partnerske organizacije)

Ljudski resursi: Znanje, Motivacija, Povjerenje, Kontakti

Image: Organizacije, Programa, Članova, Partnera

Informacije: Donatori, Korisnici, Partneri, Konkurenti, Trendovi

Oprema: Uredska, Programska

Prostor: Uredski, Programski

Novac

Udruga ima zadatak stalno osiguravati potrebne resurse i stoga je važno, sukladno misiji organizacije i strategiji provedbe programa, izraditi strategiju održivosti. Važno je znati kako dobiti i trajno motivirati kvalitetne ljude, koji znaju i stalno ulažu u vlastiti razvoj. Kako stvoriti i osigurati uvjete za rad stručnih timova, koji se zasnivaju na podršci i povjerenju. Kako kvalitetno održavati postojeće i stalno stvarati nove kontakte.

Udruga ima zadatak stalno osiguravati potrebne resurse i stoga je važno, sukladno misiji organizacije i strategiji provedbe programa, izraditi strategiju održivosti. Važno je znati kako dobiti i trajno motivirati kvalitetne ljude, koji znaju i stalno ulažu u vlastiti razvoj. Kako stvoriti i osigurati uvjete za rad stručnih timova, koji se zasnivaju na podršci i povjerenju. Kako kvalitetno održavati postojeće i stalno stvarati nove kontakte.

U informacijskom svijetu gotovo je nemoguće djelovati bez pravovremenih informacija o donatorima, potrebama naših sadašnjih i potencijalnih korisnika, o mogućim partnerima i potencijalnim konkurentnim organizacijama i programima. Informacije o trendovima (donatorskim, pravnim, političkim, društvenim, tržišnim) koje treba pratiti i na njih adekvatno odgovarati novim programima i pristupima.

Važno je biti umrežen i imati pristup izvorima informacija. Ništa manje važan je i sam image organizacije, slika koju ostavlja u javnosti; odnosno u kojoj mjeri je organizacija zahvaljujući svojim postignućima - poželjan partner. O imageu organizacije ovisi i koliko će kvalitetne ljude privući u organizaciju bilo kao članove, korisnike ili volontere. O tome dobrim dijelom ovisi i mogućnost pribavljanja ostalih, materijalnih resursa: prostora, opreme i novca.

Novac nije ništa manje važan, no za njegovo pribavljanje potrebno je samo dosta motivacije, nešto znanja, informacija, i dobar image organizacije. Kod novca je pak važno voditi brigu o raznovrsnosti izvora sredstava, dakle ne dovesti se u stanje ovisnosti o donatorima i trendovima.

Svaka iole ozbiljna organizacija morala bi imati barem pet različitih izvora sredstava. Nadalje, svaka stabilna organizacija obično ima barem jedan stalni, vlastiti izvor sredstava. No, održivost udruge na znači samo osigurati resurse. Okvir za održivost udruge ipak je nešto širi.

OKVIR ZA ODRŽIVOST UDRUGE

Da bi neka udruga bila održiva, ona treba:

• Raditi smisleni posao sukladno misiji organizacije
• Imati dobru organizaciju i djelotvorno rukovodstvo
• Biti u stanju mobilizirati resurse / prikupiti sredstva
• Imati dobre odnose / biti utemeljena u zajednici