U travnju mjesecu 2010. Udruga Osmijeh je pozvana da prisustvuje konferenciji FREEDOM FORUMA 2010 u Oslu. Radi se o borbi za ljudska prava i podršci onim hrabrim ljudima koji, ne pitajući za cijenu, uporno rade na tome. To su ljudi koji oblikuju povijest! Upravo njima se bavi ovaj Forum i posvetio im je ovu konferenciju.

Od 27 do28. travnja 2010. u Oslu u hotelu Christiania održala se Konferencija o ljudskim pravima u organizaciji Oslo Freedom Forum.
Govornici su govorili posebno o ljudskim pravima i slobodi u temama:
Humana mreža, U lice sa zlom, Vizije za sutra, Iskra promjene, Van iz pepela, Korijeni slobode, Od tragedije do trijumfa ,Heroizam koji mijenja, Ideje za transformiranje sutrašnjice...
Bila su tu mnoga poznata imena kao Gary Kasparov i Lech Valensa i mnogi drugi .
Naša Udruga je bila pozvana da provede tri dana u jednoj norveškoj obitelji kako bi što bolje upoznali njihov način života.
Naši domaćini, koji su pravi intelektualci, interesirali su se o životu u Hrvatskoj, o našem moru i mogućnosti ulaganja. Njihova zemlja je toliko bogata da su uložili u strane investicije za 10 budućih generacija. Problem njihove neodlučnosti su mnogobrojne afere u našim političkom životu i nesigurnost kapitala o kojima su mnogo čuli. Želja im je da se ti problemi što prije riješe a onda bi bili voljni ulagati u našu zemlju, tim više što postoji i redovna zračna linija Split-Oslo. Mi smo ih pozvali da dođu k nama u Hrvatsku.
Zahvaljujući ovom putovanju saznale smo mnogo o životu u Norveškoj i stekle mnoga iskustva koja će nam koristiti u daljnjem radu u nevladinom sektoru .

Udruga “ Osmijeh “ Bjelovar održala je 6.ožujka redovitu godišnju skupštinu u Hotelu Central.
Skupštini je prisustvovalo 40 članova i nekoliko gostiju.
Pored radnog dijela Skupštine, održano je predavanje Životni i karijerni coaching, te izveden prigodan program.
Na Skupštini je podnijet izvještaj o radu, financijski izvještaj, izvještaj Nadzornog odbora za 2009. godinu, te plan za iduću godinu.
Zbog globalne krize 2009. bila je veoma teška i za nevladin sektor , tako da se očekuje nešto bolja situacija u 2010. godini.
Predsjednica udruge je prisutnima predočila Plan rada za 2010. godinu koji uključuje nastavak projekta tečaja engleskog jezika koji drži prof. Stela Šupić „I odrasli uče“ budući da i dalje ima mnogo zainteresiranih za nastavak suradnje, projekt „Stop korupciji“, projekt „Znanje bez granica“, projekt „Bjelovarski antikorupcijski portal“, projekt o lokalnom zapošljavanju „Be innovative, be employed“ na kojem je udruga „Osmijeh“ partner te projekt „Razvijmo nerazvijene krajeve“ na kojem je udruga nosilac projekta a radi se o razvitku područja Grđevca i Grubišnog Polja. Također je naglasila da se natječaji konstantno prate kako bi se projekti mogli pravodobno i svrsishodno aplicirati.
Financijski plan za 2010. godinu ukupno iznosi 668. 000,00 kn.
Prof. Stela Šupić izložila je rezultate ispita iz engleskog jezika.Tako je prva početnička grupa ostvarila rezultat od 75% uspješnosti, pohvalila je drugu grupu sa 83% uspješnosti te treću sa 74% uspješnosti. Zahvalila je svim polaznicima na ustrajnosti i trudu te najavila nastavak tečaja koji kreće od ožujka do svibnja budući da su se tako izjasnili polaznici prilikom ispunjavanja evaluacijskih listića.

Nakon predavanja Životni i karijerni coaching članovi udruge kao i Plesni klub H8 održali su prigodan program a nakon toga svi prisutni su pozvani na domjenak uz muziku evergreena.

Udruga “ Osmijeh “razgovarala je dana 1.3.2010. sa predstavnicima Veleposlanstva SAD-a, Robertom Postom, savjetnikom u Uredu za odnose s javnošću, te Marijom Cvetnić Kopljar, službenicom Informativnog centra Veleposlanstva SAD-a o radu civilnog društva u gradu I županiji. Tom prilikom članovi Naše udruge predali su im kratki esej o radu udruge , te razmijenili kontakte za buduće projekte.

Na inicijativu Veleposlanstva Velike Britanije u Bjelovaru su se dana 24.3.2010. sastali predstavnici naše udruge sa g. Chris Frean.
Tema razgovora je bila vezana za naš projekt Stop corruption . To je edukativan program koji bi se provodio u našoj županiji a za koji je naša udruga tražila sredstva od Veleposlanstva Velike Britanije.
Dogovoreno je da će se taj project podržati u uvjetima globalne krize Irecesije.
Ujedno se razgovaralo o suradnji nevladinog sektora i lokalne zajednice.
Prdstavnici British Embassy su također organizirali u IV Osnovnoj školi učenje criceta za što su djeca bila posebno zainteresirana.

Udruga “ Osmijeh “ je pozvana na Svjetski kongres Oslo Freedom forum u Norvešku. Kongres se održava zahvaljujući John Templeton Zakladi koja donira taj skup.
Na kongresu će učestvovati dobitnici Nobelovih nagrada, bivši predsjednici i premijeri vlada kao i mnogi drugi svjetski uglednici.
Kongres se održava od 26.4. do 29.4.2010. a tema je ljudska prava i demokracija.
Udruga Osmijeh učestvovat će sa temom Mobbing.

Dana 4. travnja 2009. u Hotelu Central održana je Godišnja skupština Udruge za razvoj civilnog društva„OSMIJEH „ Bjelovar.
Udruga ima 66 članova od kojih je 55 prisustvovalo radu Skupštine.
Na Skupštini je podnijet izvještaj o radu , financijski izvještaj te izvještaj Nadzornog odbora za 2008. godinu

Vera Šakić Frntić podnijela je Izvještaj o radu 2008. godine u kojem se osvrnula na projekte „Baza podataka o udrugama Grada Bjelovara“ i „Baza podataka o udrugama BBŽ“, „Vitrine u 5 gradova BBŽ“, „I odrasli uče“ – prvi i drugi ciklus tečaja engleskog jezika te na gostovanje u Kanadi koji su uspješno provedeni tijekom prošle godine i ostale projekte u kojima je udruga sudjelovala .

Udruga je povezana sa 4 međunarodne organizacije i stekla je dva međunarodna certifikata.
Naglasila je kako je ostvarena veoma dobra suradnja sa Bjelovarsko – bilogorskom županijom koja je pokazala velik stupanj razumijevanja za razvoj civilnoga društva te iskazala potporu spomenutim projektima, financijski i institucionalno.
Nakon toga predložen je Plan rada kao i financijski plan za 2009. godinu.

U drugom dijelu rada Skupštine dodijeljene su diplome vezane za projekt „ I odrasli uče „ – tečaj engleskog jezika. Projekt je namijenjen odraslim osobama, nezaposlenima i umirovljenicima. Tečaj je pohađalo 45 polaznika u tri grupe I, II i III a radilo se po programu Oxford.-a. Predavač je bila prof. Stela Šupić. Projekt je financirala Bjelovarsko-bilogorska županija te Udruga Osmijeh a nastava se odvijala u prostorijama BBŽ-a.
Nakon radnog dijela sjednice podijeljeni su prigodni pokloni a članovi pozvani na domjenak.

Civilno društvo

British Columbia, Canada

Predstavnice udruge Osmijeh, Bjelovar boravile su mjesec dana u gradu Victoria, British Columbia (B.C.) u Kanadi na poziv nevladine organizacije Shekinah Homes Society iz Victorie.

Za vrijeme boravka u Kanadi članice Osmijeha su sudjelovale u raznim aktivnostima od kojih su najvaznije slijedeće:
-sudjelovanje na Konferenciji u Queen Alexandra Centre i dobili certifikat
-sudjelovanje u radionici –u borbi protiv stresa;
-potpisale ugovor o partnerstvu sa Shekinah Homes Society
- sudjelovale u radu Godišnje konferencije Shekinah Homes Society te održale predavanje na temu: Razvoj civilnog društva u BBŽ-u I RH.
-posjetile Community Living osnovane od strane Ministarstva za socijalnu skrb u B.C. I dogovorile da nas povežu sa sličnim organizacijama u Velikoj Britaniji

S obzirom na stupanj demokratičnosti u BC, jasno je da je rad civilnog društva odigrao dobro svoju ulogu. Ali, posljednjih godina došlo je do smanjenja angažmana gradjana u politici, što je dovelo do povećane apstinencije na izborima. Na prošlim lokalnim izborima je u ovoj provinciji izašlo na izbore samo 19 % onih sa biračkog spiska. Zbog toga su otpočele razne akcije vodjene od strane NVO sektora u smislu povećanja interesa gradjana za dešavanja u državi. Ako ni zbog čega drugog, onda bar zbog zadržavanja sadašnjeg stanja, jer bez toga demokracija će se postepeno runirati pa možda čak i nestati.
Šef Saanich Civic League Sher Morgan smatra da se to u B.C. desilo zbog toga što je život u ovoj provinciji, jednoj od najbogatijih u Kanadi, postao toliko lijep da većina stanovništva ne smatra da treba vršiti daljnji pritisak da se nešto promijeni ( naročito bi to bilo potrebno u pogledu zdravstva, gdje je situacija daleko od dobre, a pogotovo od idealne, što proizlazi iz činjenice da se zdravstvo smatra troškom općine, a ne brigom o zdravlju.) Medjutim, gospodja Morgan se opravdano pita:” Ali, što će se desiti ako prestanemo prakticirati demokraciju? Zbog čega ljudi u totalitarnim režimima izlažu svoje živote opasnosti da bi se izborili za biračko pravo i slobodne izbore, a ljudi u demokratskim državama neće ni da se pokažu na biralištima?” Ovim povodom nije na odmet sjetiti se sintagme britanskog političara Edmunda Burke-a, koji je rekao: “ Da bi zlo preovladalo dovoljno je da samo dobri ljudi ne učine ništa.” To se dešava zahvaljujući činjenici da ljudi neće ni da čuju za zlo niti da ga vide. Naprosto okreću glavu od njega! Upravo zbog toga je već više nego očigledno da se izgubilo mnogo od transparentnosti rada vlasti, a naročito kad je u pitanju gradnja i raspolaganje gradjevinskim zemljištem. Zbog toga je grupa od 60-ak volontera iz ove Lige otpočela obilazak domaćinstava “od vrata do vrata”, pokusavajući im objasniti kako je njihova pasivizacija opasna po stečene tekovine ovog društva. Nadaju se da ce obići 5000 domaćinstava za vrijeme ljeta, a prije održavanja lokalnih izbora. Takvim aktivnostima uspjela je Guelph Civic League na prethodnim izborima povećati broj glasača u provinciji Ontario sa 36 na 43 % s porukama o pravim vrijednostima. Medjutim, ljudi ne vole da im se govoriš da rade, ali oni hoće da razgovaraju o svojim vrijednostima, stvarima koje su bliske njima, pa im to treba omogućiti.
Upravo zbog svega toga nevladina udruga Saanich Civic League (Civilna liga poluotoka Saanich) organizirala je 19. juna u hotelu Grand Pacific Hotel u Viktoriji javni forum pod naslovom “From Paralysis to Action”, kojem smo i mi prisustovale. Tu smo saznale da se počinju širom Kanade osnivati sestrinske organizacije poput prve takve osnovane u gradu Guelph u blizini Toronta. Ona je prva na lokalnim izborima 2005. postigla impresivan rezultat, a osnovana je iz razloga što se lokalna vlast oglušila na sve zahtjeve gradjana. Zbog toga su članovi Lige počeli obilaziti gradjane i ispitivali ih o tome što su njihove vrijednosti i njihovi prioriteti. Na osnovu toga su napravili listu od 10 prioriteta gradjana njihovog grada. Istovremeno su slali po dva svoja člana na zasjedanje svake gradske skupštine, gdje su oni bilježili kako su pojedinacno glasali delegati. Zatim su usporedili 10 prioriteta gradjana sa glasanjem delegata i ustanovili da je samo nekoliko delegata glasalo za ono što su gradjani smatrali prioritetima. Te podatke su stavili na svoj Web i tako ih učinili javnima. U toku prezentacija saznale smo da su clanovi Lige uglavnom oni od 40 do 70 godina, ali ima i mladih, mada nedovoljno. Zbog toga su se povezali i sa nekim udrugama sa univerziteta. Liga se financira od članarina i donacija bogatijih ljudi, ali i od ulaznica za ples koji organiziraju i koncerata koje im drže besplatno umjetnici. Nakon uspješno provedene kampanje za sto masovniji izlazak na lokalne izbore dobili su mnoštvo e-mailova i telefonskih poziva zadovoljnih gradjana. Takodjer, gradjani su uplatili 125 000 dolara kao zahvalnost Ligi što ih je podstakla da izadju na izbore i time doprinesu promjenama na bolje.od strane gradjana zadovoljnih njihovim rezultatima.
U kanadskom društvu veliku ulogu igraju i humanitarne NVO. Imale smo prilike biti prisutne na konferenciji koju su održale takve udruge u “QUEEN ALEKSANDRA CENT RE for CHILDREN’s HEALTH”, Victoria , British Columbia, Canada, Jun 2008.
Queen Aleksandra Foundation for Children ( QAF) je neprofitna organizacija koja osigurava sredstva i zagovara usluge djeci na otoku Vancouver. Ona osigurava da se privatne donacije koriste na način kako to žele sami donatori.
Queen Aleksandra Centre for Children’s Health (QACCH) je smješten na 47 acri zemlje koja uključuje divlju prirodu, obalu, veliki park i igrališta, te odgovarajuci parking prostor.
Pored zaposlenih, u ovom centru su aktivni i mnogi volonteri, jer volontiranje je odlčan način da se nauče nove vještine i da se razviju one koje se već posjeduju. Pored toga, volontiranje povećava samopouzdanje, znanje i svjest o zajednici u kojoj se živi, a volontiranje u QACCH je idealno za one osobe koje koji imaju namjeru da se profesionalno bave sa djecom i brigom o zdravlju.

Na konferenciji su imali svoja izlaganja cijenjeni autoriteti kao sto su Keith Pennock i Christopher Jenkins, Ph.D, Victoria University.

Predavanje g. Keith-a Pennock-a je imalo naslov: “Fueling Your Energy for Person- Centred Thinking( Napuni svoje baterije za stvaranje planova po osobnim željama onih o kojima brineš ) čija suština je bila da se sa svih aspekata sagledaju potrebe, vrijednosni
sistem, suština života, kultura življenja i drugo, osoba sa posebnim potrebama, čime bi se ispoštovao član o jednakopravnosti SVIH ljudi sadržan u Povelji UN, uključujući i one sa posebnim potrebama.

Mr. Christopher Jenkins, PhD, professor sa Univerziteta u Viktoriji je održao predavanje pod naslovom “ Compassion Fatique” ( umoran od suosjećanja). To je pojava koja postaje sve šire rasprostranjena i direktno je proporcionalna širenju humanitarnih usluga, jer sto više osoba je obuhvaćeno ovom brigom to je sve više zaposlenih i volontera koji su angažirani u pružanju takvih usluga

S obzirom na činjenicu da je jedno od ova dva predavanje bilo održano u prijepodnevnim satima, a drugo u poslijepodnevnim satima, to je organizator u vremenu izmedju ta dva predavanja osmislio jedno veoma interesantno “budjenje” koje je najavljeno kao iznenadjenje, a očigledno je imalo za cilj da održi pažnju prisutnih do kraja drugog predavanja. Naime, radilo se o svojevrsnoj radionici koju je vodio veoma simpatičan mlad stručnjak za sviranje na afričkim bubnjevima Jordan Hanson. On je studirao tradicionalnu muziku zadnjih 16 godina širom svijeta (zapadna Afrika, Brazil, Kuba) Od jedne do druge obale Kanade on je do sada naučio više od 6000 ljudi kako da bubnjaju! Za učestovanje na njegovim radionicama nije potrebno nikakvo glazbeno predznanje. Svatko je dobrodošao. Zahvaljujući njemu ručno bubnjanje je postalo najomiljenija aktivnost u dokolici, a dokazano je da je veoma korisno u borbi protiv stresa.
Za vrijeme te radionice prisutni su dobili bubnjeve i uspješno savladali lekcije koje im je držao Jordan, a zatim su svi zajedno “svirali” jednu jednostavniju melodiju, s tim da su neki od prisutnih bili na pozornici, a neki u publici.
Ova radionica je bila izvanredno sredstvo da se prisutni pripreme za pažljivo praćenje narednog predavanja i u potpunosti je ostvarila svoj cilj, a mogla bi biti inspiracija našem civilnom sektoru da zainteresira više nasih gradjana za učestovanje u njegovim aktivnostima.

Za vrijeme našeg boravka u Viktoriji održavala se i godišnja skupština Shekinah Homes Society, organizacije sa kojom želimo ostvariti suradnju, pa smo prisustovale toj skupštini kao gosti.
Skupštini su prisustvovali članovi Upravnog odbora, zaposlenici, klijenti i njihovi roditelji. Pored uobičajene radne procedure sjednice bilo je zanimljivo slušati i svakog asistenta i njegovog klijenta. Oni su u kratkim crtama govorili o jednogodisnjem radu, napretku i sklonostima pojedinih klijenata. Ono sto je neuobičajeno za nas je to sa koliko topline i pažnje se prilazi osobama sa posebnim potrebama, te kako oni ravnopravno sudjeluju u radu skupštine. Tako npr. bila su data tri prijedloga za promjenu zaštitnog znaka ( logo) njihove organizacije I slogana. Nakon glasanja upravnog odbora, roditelja, klijenata i zaposlenika izabran je onaj prijedlog koji je dobio najviše glasova.
Na sjednici na kojoj smo bili gosti g. Lynda Valee nam je dala riječ da kažemo nešto o civilnom društvu u našoj zemlji što smo veoma rado prihvatili. Nakon toga dobili smo prigodan poklon- knjigu autora koji je osnivač medunarodne fondacije L’ Arche g. Jean Vaniera.
Ono što nas je posebno impresioniralo je skromnost i jednostavnost organiziranja, jer nije bilo nikakvih preterivanja, a poslužena je samo kava..

Direktorica ove organizacije gdja Lynda Vallee nam je upriličila i prijem kod gospodje Lyndsey Brohman iz Community Living B.C. utemeljene od strane Ministarstva za socijalnu skrb B.C. Primila nas je za vrijeme njene pauze za rucak ( lunch), pa smo im zajedno sa njima rucale. Rucak za nas je ponijela sa sobom direktorica Shekinah Homes Society, gdja Lynda Vallee. Sa njima smo razmotrile načine kako da naše udruge za brigu o osobama sa posebnim potrebama mogu steći potrebna znanja, pa čak i poslati svoj potencijalni kadar na obuku u njihove domove u kojima žive te osobe. Takodjer i druge osobe koje žele da se bave ovim poslom mogu konkurisati za mogućnost da provedu u njihovim kućama do godinu dana i “izuče zanat” iz ovog područja , tim vise što ova organizacija ima neke beneficije u pogledu dovodjenja stranaca u Kanadu kao članica medjunarodne organizacije “L’Arche” osnovane od strane. g. Jeana Varniera.
Bile smo zaista impresionirane tretmanom I pravima osoba sa posebnim potrebama u Kanadi. Saznale smo da su se za ovakav njihov status izborili roditelji takve djece putem organizacija civilnog društva, jer se nisu mogli više miriti s tim da se o njima moraju brinuti sami.
Nažalost, kod nas se gradjani mire sa mnogo toga sa čim ne bi trebali, umjesto da se bore za bolji život kao sto su se borili i još uvijek se bore Kanadjani…

Udruga OSMIJEH
Bjelovar

Dr.sci. Radojka Praštalo
Vera Šakić Frntić,dipl.ecc.

PREZENTACIJOM DO USPJEHA

-za sve one koji prezentiraju

Umijeće predstavljanja danas je jedan od najvažnijih faktora kako doći do uspjeha.Samo rijetki uspijevaju uspostaviti onu pravu vezu u kojoj predstavljač i publika se izvrsno razumiju.
Rijetki su ljudi koji mogu javno nastupiti i reći poruku sa jakim učinkom bez ranije pripreme.
Vrijednost ne može biti ostvarena ako nije dobro prenesena. Lideri koji nadahnjuju moraju imati velike komunikacijske vještine koje su pokretači društva.
J.Weiissman je rekao: Nikada nemate drugu priliku za ostavljanje prvog dojma.
Problem je u tome što mnogi ljudi ne znaju ispričati priču i što je najgore, nitko ne zna da ne zna ispričati priču.
Međutim kad imate dobru priču samo predstavljanje , skoro čudesno, dođe na svoje mjesto.
Kratka i jasna priča predstavljaču daje jasnoću misli i uravnoteženu prezentaciju.
Dobar predstavljač zgrabi pozornost publike odmah na početku predstavljanja, vodi je kroz sve moguće dijelove, bez ispuštanja , a onda ju prepusti zovu na akciju.
Ona osoba koja je u stanju uspješno predstaviti poslovnu priču , smatra se sposobnom upravljati i zavređuje povjerenje drugih.
Koje se najčešće javljaju greške kod prezentacije ?
- nema jasne poante
- nema koristi za publiku
- nema jasnog tijeka
- predetaljno
- predugo

Savladati zastupanje interesa publike, znači naučiti vidjeti sebe, svoju prezentaciju očima svoje publike.Da bi ljudi na bilo što reagirali moraju imati razlog za reakciju i to mora biti njiho razlog a ne vaš.
Ključ za izgradnju zastuipanja interesa publike je da uvijek postavimo pitanje: Šta tu ima za vas? Ili eng. What's In It For You ? skrać. WIIFY.
Kod prezentacije veoma je važno ne natrpavati mnogo podataka jer su oni dio pripreme a ne prezentacije. Treba napraviti odabir važnih podataka a onda ih dotjerivati. Sakupljanje ideja ili brainstorming je veoma važan za dobru prezentaciju. Nema loših ideja za vrijeme brainstorminga.Kada imate dobru priču samo predstavljanje , dođe na svoje mjesto.
Kratka i jasna priča predstavljaču daje jasnoću misli i uravnoteženu prezentaciju.
Dobar predstavljač odmah zgrabi pozornost publike na početku, vodi je kroz sve ideje , a onda je prepusti zovu na akciju.
Osoba koja je u stanju uspješno predstaviti priču, smatra se sposobnom upravljati i zavređuje povjerenje drugih.
Kod prezentacije treba uzeti u obzir i ove činjenice:
-osobni stil predavača
-primarni interes publike
-utvrđenu agendu
-osjet za estetiku

Kako osvojiti publiku? Postoji sedam klasičnih poteza:
1.Pitanje. Pitanje upućeno publici.
2.Fakt. Impresivni podatak
3.Retrospektiva/Perspektiva.Pogled natrag i unaprijed.
4.Anegdota. Kratka zanimljiva priča
5.Citat.
6.Aforizam.Poznata izreka
7.Analogija.Usporedba dviju nesrodnih točaka.

Gdje prezenteri najčešće griješe?
-grafikoni su prenatrpani
-na slajdu ima previše informacija
-slajd je izgledao kao grafikon za oko

Treba naglasiti: da je prezentacija samo prezentacija , a nikada dokument. Slajdovi su tu da podupru predstavljača, a ne obrnuto.
Poznata je kineska poslovica:
Čujem i zaboravim
Vidim i pamtim
Učinim i razumijem.

Kombinirajući dobro osmišljenu priču koja ima jasan početak, sredinu i kraj, s odgovarajućim slajdom, možete vidjeti kako izraditi vašu čitavu prezentaciju.
Jedini način da pripremite Power prezentaciju je da izgovarae na glas, točno onako kako ćete činiti na dan stvarne prezentacije.
Solidan temelj dobro razvijene priče i grafike u kombinaciji s verbalizacijom, daje nesigurnom predstavljaču potrebnu razinu ležernosti.
Za dobru prezentaciju bitno je prilagoditi okolinu: obići prostor, opremu, pojačavanje, zaslon za projekciju, osvijetljenje, tajming, odijevanje i drugo.

I na kraju, prezentacijom do uspjeha je najkraći put do pljeska svakom predstavljaču.
Sretno!

Dr.sci. Radojka Praštalo

CJELOŽIVOTNO I PERMANENTNO UČENJE

O autoru

Dr. Sci. Radojka ( Šakić ) Praštalo rođena je 7.7.1947. u Daruvaru kao prvo dijete Damjana i Danice Šakić. Kasnije je dobila još sestru i brata. Njeni roditelji, zbog prirode posla oca Damjana , mijenjali su često mjesto boravka, pa je Radojka osmogodišnju školu započela u Gerovu, nastavila u Hercegovcu, a završila u Bjelovaru.
U tom gradu završila je i gimnazuiju . Sve razrede u toku školovanja završila je sa odličnim uspjehom. Nakon toga završila je studij elektrotehnike na Elektrotehničkom fakultetu u Banja Luci. Kao stipendista tvornice Rudi Čajavec radila je u toj tvornici godinu dana.
Godine 1981. magistrirala je na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu ( područje elektromagnetskih polja ).
Godine 1991. doktorirala je na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu ( područje mikrotalasa).
Sada radi na Elektrotehničkom fakultetu u Banja Luci.
Objavila je knjigu Što je kompjuter, Uvod u radio- predajnike, Uvod u mikrotalasnu tehniku, Mikrotalasi u teoriji , praksi i mjerenjima te mnoge druge.

Pod utjecajem svoga oca Damjana vrlo rano je počela posmatrati politička i sva druga događanja oko sebe, a pogotovo nakon što joj je otac poklonio djela Ive Andrića . Nakon toga počela se intenzivno baviti izučavanjem i analiziranjem pojava na našim prostorima. Kao rezultat tih istraživanja , nastala je knjiga Knjiga za bolji život na Balkanu.
Knjiga daje veoma bogat izvor informacija vezanih za društvene pojave koje nas okružuju, te je prihvatljiva kao udžbenik za opće obrazovanje odraslih. Pisana je razumljivim i prihvatljivim jezikom, stilom punim dinamike, tako da je pri čitanju teško napraviti pauzu, a kamoli odustati....

O njenom dinamičnom , razumljivom i polemičnom stilu najbolje govori i ovaj članak :

CJELOŽIVOTNO I PERMANENTNO UČENJE
-imperativ današnjice

1. Bolonjski proces u svjetlu cjeloživotnog učenja

Uvod

Politika na ovim našim prostorima je oduvijek bila sposobna da preko svojih (kvazi) kadrova postavljenih na funkcije u školstvu, zdravstvu, privredi i drugdje svaku pozitivnu inicajativu i zamisao pretvori u svoju suprotnost. Ništa se u tom smislu nije promijenilo niti do današnnjih dana, pa prijeti opasnost da se i bolonjski proces izvitoperi u praksi kao što su se izvitoperili samoupravljanje, OUR-i, socijalizam, demokracija itd. Da stvar bude još gora, oni koji su „vodili“ politiku obrazovanja u prethodnom periodu napravili su neke nebulozne „reforme“ po kojima su u srednjim školama ukinuti predmeti poput sociologije, filozofije, psihologije, čime će potpuno biti obezduhovljene naredne generacije, a što ide na ruku kreatorima Novog svjetskog poretka koji od nas imaju namjeru napraviti ljudsku stoku ( „goje“) , o čemu se već naveliko i svugdje govori. Zato nije čudo što je u jednoj od svojih kolumna u „REPORTERU“ dr Miodrag Živanović napisao da je taj potez ravan zločinu sa predoumišljajem širokih razmjera i da su njegovi tvorci zaslužili doživotnu robiju ili smrtnu kaznu.
Zato se opravdano pitamo: Hoće li se ikako naći netko ili nešto što će osujetiti takvu praksu prije negoli potpuno propadnemo i nestanemo kao narod, entitet, država..
To „nešto“ što bi moglo prekinuti kontinuitet sveopštih sabotaža i zla je ZNANJE. I to ne bilo kakvo znanje i ne bilo koliko znanje. To znanje mora biti veliko, pravo i sveobuhvatno ( ne fahidiotizam!), a mora ga posjedovati većina stanovništva. Međutim, prema američkim statistikama 70 % njihove populacije je lijeno da uopšte misli i najsretniji su kad to umjesto njih radi neko drugi, pa makar i na njihovu štetu. Daljih 25 % stanovništva „misli da misli“, a samo 5 % stanovništva stvarno misli! Žalosna statistika! Kod nas naravno, takvih istraživanja nema niti to one koji bi ih trebali inicirati i financirati uopće interesuje, ali, sudeći prema situaciji na terenu, procenat onih koji ne žele da misle kod nas je sigurno veći od 90%, a procenat onih koji stvarno misle bi se vjerovatno morao izraziti u promilima. Pitamo se: Šta sa takvom još žalosnijom statistikom od one američke da uradimo u cilju opstanka i eventualnog napretka našeg naroda i države?
Bolonjski proces koji nam se nameće od stranih faktora ( jer dobrovoljno ga naši funkcioneri ne bi nikad prihvatili) možda bi mogao pomoći u rješavanju tog problema, ali SAMO uz pretpostavku da ga ne sprovode oni KVZIKADROVI pomenuti gore. Nažalost, BAŠ ONI GA SPROVODE!! I onda morate neminovno zaključiti da će se i on pretvoriti u svoju suprotnost, da će propasti baš kao i samoupravljanje, OUR-i, socijalizam i demokratija!
Zato treba svatko, od ono malo mislećih ljudi u našem društvu, na sve moguće načine podsticati one koji ne vole da misle i one koji misle da misle, da se obrazuju, prosvjećuju, da stvarno misle i da u skladu s tim reaguju...

Bolonja proces i korist od njega

Zbog haosa i bijede koji kod nas vladaju najmanje 25 godina, mnogi ljudi su, boreći se za puko preživljavanje, propustili da se obrazuju i prosvijete. Zbog toga su postali pogodan materijal za manipulacije. Svi naši vlastodršci vole da je tako, jer im to produžuje „vijek trajanja“ u nedogled. Zbog toga ne rade ništa na DOOBRAZOVANJU tih generacija. Štaviše, dozvoljavajući kojekakvom kvazikadru da se infiltrira i u redovno školstvo, omogućili su da se i dalje „generišu“ takve neprosvjećene, neobrazovane generacije čija znanja, kad i završe redovno školovanje, daleko su ispod nivoa potrebnog za snalaženje u današnjim drastično promijenjenim uslovima života i rada. Moramo sebi priznati da smo čučali na „slijepom „ kolosjeku najmanje tadnjih 25 godina, dok se svijet razvijao strahovitom brzinom.
Zato bi nam moglo dobro doći uvođenje BOLONJA PROCESA u školstvo, da bar ono više ne generiše neuke „stručnjake“. Bolonja proces bi mogao pomoći u tome, ali i u tome da se neki od onih koji su iz gore pomenutih razloga „ propustili sve dosadašnje vozove“ za svoje obrazovanje i prosvjećivanje, ipak obrazuju i prosvijete, jer im dozvoljava da uđu na nekoj od „stanica“ i nastave školovanje sa ostalima. Sve je to lijepo zamišljeno, ali samo uz uslov da je to u rukama POŠTENIH LJUDI, pravih patriota, a ne raznih kriminalaca i političkih mešetara. Jer, ako se u taj voz bude moglo „uskakati“, ne na bazi argumenata i prethodnog znanja, već na bazi MITA I KORUPCIJE ( što je u našim uslovima vjerovatnije), propast nam ne gine! Tada će se samo namnožiti oni sa diplomama i titulama ( kao što se već i bez toga to uveliko dešava), pa se oni koji nešto znaju neće naizgled razlikovati od onih koji su tu diplomu kupili ili dobili nezasluženo, a kako su takvi svjesni toga, oni će se uz dodatnu aroganciju, agresivnost, nepotizam, klijentelizam, kriminal i sl. lakše dokopavati funkcionerskih mjesta i sa njih krojiti nama drugima nakaradnu „kapu“, kakvu stalno nosimo!

Inače, Bolonja proces je mnogo fleksibilnijeg programa nego što su bili tradicionalni programi formalnog obrazovanja i dozvoljava svakom studentu da individualno kreira svoj studij. To znači da se studiranje može prilagoditi ličnim potrebama i interesima svakog studenta. Na taj način se i formalno obrazovanje stavlja u službu cjeloživotnog i permanentnog učenja, što do sada nije bio slučaj. Većina studenata su redovni studenti, ali i starije osobe sve više pokazuju interes da se akademski obrazuju, tim više što se aktivnošću mozga usporava proces starenja.
I prezentacija gradiva u okviru Bolonja procesa je posve drugačija. Umjesto priče EX KATEDRA, student sad može očekivati da mu se gradivo objasni, analizira, interpretira i da se u sve to uključi i njega, kao subjekat. Kao rezultat toga razvit će se kod njega razne vještine koje se mogu prenijeti i na druge predmete, ali i na radno mjesto gdje ih poslodavac očekuje od svog uposlenika. Među te vještine naročito spadaju komunikacijske vještine i mogućnost jasnog izražavanja misli i prezentovanja nekog gradiva. Razvoju tih vještina pomaže i način provjere znanja koji obuhvata osim pismenog ispita, usmenog ispita i testa sa više ponuđenih odgovora, još i eseje, izradu projekata, laboratorijska mjerenja i ispitivanja i dr. Da bi se što efikasnije iskoristio trosatni blok predavanja, što veći broj aktivnosti treba da bude direktno fokusiran na studente. Također, što više pisanog materijala treba postaviti na WEB, kako bi studenti mogli da imaju pregled svega što se radilo na času i mogli to ponoviti pred ispit ili test.
U slučaju pisanja eseja naročito je važno naglasiti kako izbjeći plagijat i poučiti studenta u tome kako se može služiti literaturom uz obavezu pravilnog citiranja svakog izvora.
Također, studente treba motivirati za sticanje više znanja kroz izvjesnost načina ocjenjivanja. On mora znati kako se boduje svaka njegova aktivnost, kako bi se, prema svojim ambicijama i mogućnostima, usmjerio ka postizanju željene ili njemu potrebne ocjene. Ocjena ne smije biti rezultat slučajnosti! To sve će ohrabriti studente da sebi postave više ciljeve i da steknu veće samopouzdanje u procesu osvajanja novih znanja.
Za ovakav, posve novi rad sa studentima, neophodno je organizovati i neke treninge za osoblje. Doduše, neki profesori su u trendu i prate i metodička zbivanja u oblasti obrazovanja, ali neki ne. U svijetu postoje i Centri za usavršavanje u učenju i predavanju koji drže takve trening-kurseve. Danas je naročito važno da student stekne struktuirano znanje iz svakog predmeta i iz struke uopšte, kako bi mu to omogućilo da se bolje i lakše može snaći u moru informacija i specfičnih znanja vezanih za uske oblasti, koje su sastavni dio neke veće naučne strukture.
Naravno, primjena svega ovoga mora biti maksimalno podržana od savremenog menadžmenta obrazovnih institucija, koji će omogućiti radikalnu promjenu okoline u kojoj se reforme provode. Takav menadžment će tako postaviti stvari da će motivirati sve zaposlene da daju maksimum od sebe i da se pri tom ne osjećaju ni prevareni ni eksploatirani. Također, takav menadžment će omogućiti i sadašnjim kadrovima da ostanu i novima da dođu i razvijaju se, za razliku od onog dosadašnjeg tipa “menadžmenta” koji su praktikovali filozofiju: “Bez svakog se može samo ne bez nas!”, te u skladu s tim decenijama vodili politiku rastjerivanja kadra. Ako se izvana nametne potreba promjena starom i fosiliziranom menadžmentu, koji niti ima vizije niti volje da išta mijenja, sve će se pretvoriti u karikaturu onog što je trebalo biti.

Uvođenje Bolonja procesa zahtijeva istinsko razumijevanje cilja ove reforme. Čitav proces neće zaživjeti i donijeti očekivani kvalitet ako se reducira na oskudan administrativni proces ( tj na čistu formu sa inkorporiranim ličnim interesima onih koji upravljaju obrazovnom institucijom), koji mora biti urađen zato što je nametnut od nekog evropskog rukovodećeg tijela. Uspjeh procesa zavisit će od učešća i kreativnosti onih koji bi najradije to sve ignorisali- a to su rukovodstva obrazovnih institucija.

2. Cjeloživotno učenje

Do sada nijedna druga institucija nije bila u stanju da reguliše društvenu mašineriju tako efikasno kao tržište. Ali, ono produbljuje prirodne nejednakosti između pojedinaca, proizvodeći socijalnu isključivost i društvenu nepravdu, zbog čega je
potrebana neki regulator. S obzirom da zadnjih nekoliko desetljeća, kao rezultat izrazito brzog razvoja u okviru tzv. informatičke revolucije, stečeno znanje veoma brzo zastarjeva, to nemilosrdni zakoni tržišta guraju sve one koji svoje znanje redovno ne inoviraju, na marginu društvenih zbivanja. Upravo zbog toga se već odavno počelo govoriti i raditi na tome da se uvede praksa cjeloživotnog učenja, koja treba biti podržana i financirana od strane države, raznih institucija i drugih aktera, a sve sa ciljem da se ljudski resursi što bolje iskoriste, a stanovništvo bude zadovoljno.
Zato u današnje doba ekonomskih i socijalnih promjena i brze tranzicije društva u tzv. “društvo znanja” i demografske situacije prema kojoj populacija u Evropi postaje sve starija, javlja se potreba za novim pristupom obrazovanju i učenju, tj uvođenje prakse cjeloživotnog učenja ( lifelong learning), odnosno aktivnosti učenja tokom čitavog života s ciljem konstantnog unapređivanja znanja, vještina i sposobnosti unutar lične, građanske, društvene i poslovne perspettive, što ujedno predstavlja i definiciju tog pojma. Cjeloživotno učenje prvenstveno podrazumijeva:
- Sticanje i osavremenjivanje svih vrsta sposobnosti, interesa, znanja i kvalifikacija od predškole do razdoblja nakon penzionisanja, te potenciranje razvoja znanja i sposobnosti koje će omogućiti građanima prilagođavanje “društvu znanja” i aktivnom učestvovanju u svim sferama društvenog i ekonomskog života i na taj način uticanje na vlastitu budućnost.
- Uvažavanje svih oblika učenja: formalno obrazovanje ( npr. u školi i na fakultetu), neformalno obrazovanje (npr. usavršavanje vještina potrebnih na radnom mjestu, treninzi, seminari), i informalno obrazovanje (npr. razmjena znanja u porodici, među prijateljima, na putovanjima itd).

U ovakvom sistemu obrazovanja razvijaju se mnogobrojne mogućnosti davanja tzv. “druge šanse” za one mlađe ljude koji nisu zadovoljili svoje potrebe u formalnom školskom sistemu, koji napuštaju svake godine osnovnu ili srednju školu i praktično ostaju bez ikakve diplome i daljeg obrazovanja.

Da se sve ovo ne bi pretvorilo u lakrdiju, posebno ozbiljno treba pristupiti certifikaciji institucija koje će pružti neformalno obrazovanje, tj one moraju stvarno ispuniti sve kriterijume u pogledu kvaliteta obrazovanja, baš kao i formalne institucije osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja. Pri tom se ne smije zaboraviti i na neophodnost permanentnog obrazovanja nastavnog kadra, jer se od nastavnika svakim danom sve više i više očekuje, te mu je neophodno i nešto dati da bi se mogo usavršavati u kontinuitetu, a ne ga ostaviti da se snalazi sam kako zna.

Uz pojam cjeloživotnog obrazovanja vezani su naučne discipline andragogija i gerontogogija, gdje prva proučava problematiku obrazovanja odraslih osoba, a druga proučava obrazovanje i samoobrazovanje starijih osoba. U SFRJ postojale su neke institucije u vezi s tim, ali samo u Sloveniji i Hrvatskoj.

Značaj cjeloživotnog učenja

Ekonomski razvoj neke države zavisi od kvaliteta njenih ljudskih resursa. Korištenje tih resursa i ulaganje u njihov kvalitet su primarni faktori razvoja. Zato je kvalitet obrazovanja od presudnog značaja ne samo za razvoj, već i za opstanak nekog društva ili države. Međutim, znanje koje stičemo kao djeca ili mladi ljudi neće dugo biti aktuelno. Zato je od presudnog značaja aktivan nastavak sticanja novih znanja, pa je u jednom društvu nužno stvari postaviti tako da postoji potražnja za obrzovanim ljudima, što će motivirati ljude da se kontinualno obrazuju.
Do sada je formlno obrazovanje imalo primat u društvu, ali postepeno taj primat preuzima neformalno obrazovanje, s tim da se formalno obrazovanje smatra temeljem i nužnim preduslovom za kvalitetnu nadgradnju koja se može postići u neformalnom obrazovanju. Danas se obično kaže da diploma iz formalnog obrzovanja je dovoljna samo da nekog kandiduje za određene poslove, a za uključivanje u proces rada moraju se dopunjavati stečena opšta i stručna znanja. Također, od formalnog obrazovanja ( škola i fakulteta) očekuje se da nauče mladog čovjeka kako treba učiti i da ima pozitivan stav prema učenju. Sa tog stanovišta je jasno da se neformalno učenje smatra sastavnim i neophodnim dijelom cjeloživotnog učenja. Neformalno učenje podstiče lični razvoj, jer se pomoću njega razvijaju vlastiti potencijali, interesi i talenti, mogućnosti zapošljavanja, izbor radnog mjesta, te unapređuje aktivno građanstvo, civilno društvo, demokratiju, mir, veću društvenu jednakost i pravdu. Pri tom je potrebno razraditi poseban pristup za veliku većinu odraslih građana koji nisu svjesni prava koja posjeduju, te naći načina da se oni sa tim upoznaju, jer niti jedna zemlja se ne može smatrati demokratskom, ako jedan veliki dio njenih građana je potpuno izopšten iz društvenih događanja..
Dakle, demokratsko društvo se može ostvariti samo ako je stanovništvo informisano i obrazovano!

Strategija razvoja obrazovanja odraslih u Evropi

Obrazovanje odraslih se danas posmatra kao uslov opstanka i razvoja modernih društava. Njegov značaj je naročito porastao u uslovima brzih demografskih, socijalnih, političkih, ekonomskih i naučno-tehnoloških promjena, jer ima vitalnu važnost u ekonomskom razvoju savremenog društva i učešću građana u rješavanju društvenih, profesionalnih, porodičnih i ličnih problema. Upravo sticanje i upotreba znanja kod odraslih osoba postali su ključ za rješavanje najznačajnijih društvenih i individualnih problema kao što su:
- poboljšanje međuljudskih i međuetničkih odnosa
- unapredjenje ljudskih prava i sloboda,
- zaštita životne sredine,
- zaštita i unapredjenje zdravlja,
- kvalitetnija i zdravija ishrana
- briga za roditeljstvo i porodicu,
- emancipacija žena,
- zaštita hendikepiranih i ugroženih grupa,
- zapošljavanje stanovništva,
- povećanje ekonomskog rasta
- povećanje produktivnosti i ekonomske efikasnosti,
- dostizanje ličnog identiteta i pronalaženje smisla života.

To sve su bili razlozi što je samo tokom posljednje decenije kroz seriju
međunarodnih konferencija skretana pažnja na obrazovanje, a posebno na obrazovanje odraslih, kao na osnovni razvojni resurs, uslov i strategiju rješavanja ključnih problema čovječanstva.
Tokom niza godina intenzivne međunarodne saradnje savremena demokratska društva postigla su visok stepen saglasnosti oko ključnih ciljeva i principa koja se tiču obrazovanja, njegove uloge u individualnom i društvenom razvoju, kao i načina realizacije tih ciljeva. Obrazovanje odraslih je jedna od tema kojom se intenzivno bave i UNESCO, Savjet Evrope, Svjetska banka, OECD i mnoge druge značajne organizacije, fondacije i institucije. Kao rezultat svih tih napora publikovani su mnogi dokumenti u kojima su formulisani osnovni pojmovi, stavovi, principi i shvatanja o obrazovanju i učenju odraslih i uopšte o cjeloživotnom obrazovanju i učenju.
Nažalost, kod nas se o tome još ništa ne zna, a kako i bi kad u Ministarstvu obrazovanja RS još uvijek pod cjeloživotnim učenjem smatraju samo dokvalifikaciju i prekvalifikaciju! Nije ni čudo kad se samo sjetimo tko su nam bili ministri obrazovanja u prethodnom periodu ( Savanović, Pecelj i sl. ) Očigledno da oni nikad nisu čuli za onu Benjamina Franklina koja glasi:
“Investiranje u znanje daje najveću kamatu.”

ZAŠTO JE VAŽNO GLOBALNO UČENJE

Metoda Globalno učenje je novi holistički način učenja u svijetu koji povećava učinkovitost između mentora, trenera, moderatora i učenika. Pristup je individualan i koriste se moderne metode učenja iz različitih polja djelovanja.
Bjelovarski centar za razvoj civilnoga društva dobio je poziv od internacionalne trenerske škole Glotta Nova iz Ljubljane za program Globalno učenje .Program je financirala EU u sklopu programa ARION STUDY VISIT .
Polaznici ove škole dobili su certifikat od ARION STUDY VISIT 2007. na temu Globalno učenje za odrasle osobe .

Glotta Nova – Centar za novo znanje

Oni narodi koji su sebi bolje znali odabrati ne samo ministre obrazovanja već i sve ostale političare u vlasti, danas imaju obrazovanje na europskom nivou i učestvuju sa svojim obrazovnim institucijama u obrazovanju svojih građana, ali i građana iz cijele Europe.

Takav je internacionalni trening centar za edukaciju odraslih Glotta Nova ( Nova znanja) iz Ljubljane, koji je 1992. god. proizašao iz entuzijazma dveju ekspertica za obrazovanje odraslih: Jelice Pegan Sternberger i Tatjane Dragovič. One su krenule sa ciljem:

“Osposobimo organizacije i pojedince da postignu poslovnu i personalnu izvrsnost”
“ Postanimo vodeća obrazovno-savjetodavna institucija u Sloveniji za razvoj komunikacionih i drugih vještina i postanimo prepoznatljivi i vrednovani po tome u cijeloj Evropi.”
“ Naše vrijednosti su: znanje, profesionalizam, kvalitet, kreativnost, transfer znanja u praksu, fleksibilnost, personalni pristup, jedinstvenost. “

Danas, Glotta Nova posjeduje tim edukacionih trenera, profesionalaca i eksperata, teoretičara i praktičara koji su svoja znanja sticali i kod kuće i u inozemstvu, a specijalisti su za: liderstvo, motivaciju, retoriku, komunikacije, prodaju, marketing, dizajn, upravljanje timovima, postizanje ciljeva, kreativnost, inovativnost, kontrolu i obradu stresa, edukaciju trenera, brzo učenje i čitanje, personalni razvoj, jezike, neurolingvističko programiranje ( NLP), sistemsko mišljenje i druga područja koja omogućuju zaposlenicima da postignu široko rangirane kompetencije uključujući personalnu, biznis i profesionalnu izvrsnost.

Sa ovakvim repertoarom usluga i Global Learning Method-om koju su razvili i patentirali, Glotta Nova služi europskim preduzećima koja žele da njihovi zaposlenici postignu personalnu izvrsnost. Pružanjem oko 130 usluga treninga godišnje, kompanija je ostvarila partnerski odnos sa mnogim tvrtkama, za koje redovno trenira i obučava njihove zaposlenike sa ciljem da budu stalno izvrsni u svom poslu. Time su stekli reputaciju kvalitetnog inovatora u obrazovanju odraslih koji raspolaže sa visoko kompetentnim osobljem na opće zadovoljstvo klijenata.

Suština obrazovanja odraslih i Global Learning Method

Tradicionalna uloga učitelja- edukatora se promijenila. Danas moderni učitelj mora biti: mentor, trener ( coach), moderator, konsultant, asistent odraslima u edukacionom procesu i sl. Zbog potrebe da bude sposoban suočiti se sa takvom svojom novom ulogom, uprkos svom ogromnom znanju i iskustvu, edukator mora također biti dodatno educiran kroz konstantne treninge.

Upravo zato je Glotta Nova razvila vlastitu Global Learning Method-u koja uzima da je svaki participant u edukacionom procesu jedna specifična individua sa potrebom specifičnog tipa učenja. Suština ove metode je u holističkom pristupu poučavanju i učenju i u činjenici da ona u potpunosti reflektira inovativnost, kompetenciju i znanje njihovih eksperata. Ova metoda je bazirana na kombinaciji različitih metoda i tehnika kao što su: sugestopedia, modeli mišljenja ( mind-map), mentalni trening, quantum učenje i neurolingvističko programiranje (NLP). Pri tom se podrazumijeva da:
- sugestopedija je oblik učenje kroz muziku,
- mind-map-je specijalan način mišljenja za proširenje vokabulara pripremom prezentacije
- mentalni trening- su relaksacija, društvene igre, komunikacijske igre itd.,
- quantum learning- je efektivan način učenja aktiviranjem obeju hemisfera mozga,
- neurolingvističko programiranje - je tehnologija bazirana na pretpostavci da svako ponašanje ima strukturu koja se može modelirati, naučiti i promijeniti.

Participanti uče kroz konverzaciju, demonstraciju, objašnjenje i različite aktivnosti ( igranje uloga, vještine izvođenja, igre komunikacije, kreativno pisanje itd). Oni su aktivno uključeni kao individue, parovi ili grupe u rad i u bliskom kontaktu su sa temom. Dalje, globalno učenje stimulira prirodan način učenja u njegovom autentičnom okruženju, dešavajući se u opuštenoj atmosferi. Prednost takvog načina učenja je veća efikasnost mozga, momentana upotreba onog što je naučeno, učenje brojnih praktičnih vještina koje mogu biti funkcionalne i u privatnom i profesionalnom životu, razvijanje vještine komuniciranja, ( samopuzdanje, efektna prezentacija, tečan govor, stvaranje ugodne atmosfere) i grupne radne vještine. Participanti uče kroz momentano iskustvo i na bazi primljene povratne veze ( feedback).

Korištenje svega ovoga Glotta Nova je osmislila i ponudila tržištu kroz više segmenata njihovog rada: internacionalni treninzi ( edukacija odraslih u tvrtkama i globalno učenje); treniranje trenera ( u kompanijama i u školama), centar za samoučenje, strani jezici, retorika i komunikacija, coaching (osobni i poslovni), treninzi menadžera ( liderske vještine, gradnja tima, motivacija, prodaja i marketing, poslovna komunikacija, predstavljanje vještina); NLP ( NLP praktikanti, NLP biznis praktikanti, NLP master praktikanti i NLP coach praktikanti)

Društvena angažiranost t i odgovornost

Glotta Nova je visoko društveno odgovorna kompanija. Naime, ona ne brine samo o tome da opstane na tržištu time što će steći zadovoljavajući broj klijenata i pružiti im ono što njima treba, već nastoji i uspijeva da postigne i pozitivan utjecaj na društvo i okolinu u kojoj djeluje i radi. U tom cilju često nudi čitav niz veoma povoljnih, a ponekad čak i besplatnih oblika edukacije, studiranja i konsultacija za individualce ili grupe. U okviru jedne takve ponude sam i ja pohađala ARION STUDY VISIT 2007., zajedno sa osobama iz Italije, Belgije, Španije i Češke, za što sam dobila i njihov certifikat i daleko važnije iskustvo iz GLOBAL LEARNING METHOD-e.

Glotta Nova suradjuje i na brojnim internacionalnim i slovenskim ne- profitnim projektima koji imaju za cilj razvijanje vještina u kompanijama i institucijama i drugim đodručjima.Također organizira besplatnu edukaciju za osobe sa posebnim potrebama, a često organizira i razne manifestacije kroz koje skreće pažnju javnosti na značaj obrazovanja odraslih i uopće obrazovanja, te učestvuje u mnogim drugim društveno korisnim akcijama.

Što se krije iza pojma coaching

Do sada smo pod pojmom coach ( trener) podrazumijevali osobu koja trenira neki sportski tim. Međutim, tim ne mora nužno biti sportski i sve češće to nije, ali coach ( trener) može trenirati svaki tim, ali ne na isti način i ne baš sa istim ciljem. Naravno, za to su mu potrebna specifična znanja. U tom smislu coaching je nova profesija.
Još uvijek ćemo se saplitati o pojmove coach i mentor koji označavaju nešto slično, ali ne i isto. Oboje i treniranje i mentorstvo su procesi koji omogućuju i individualcima i korporativnim klijentima da postignu svoj puni potencijal.

Razlika izmedju treniranja i mentorstva je u tome što mentorstvo podrazumijeva da individua slijedi put jednog starijeg i mudrijeg kolege koji ima veliko znanje i iskustvo, sa ciljem da bi mu to otvorilo vrata u taj svijet i omogućilo mu da se tamo snađe sa ciljem rješavanja problema koji je dobio da riješi, a treniranje (coaching) se ne izvodi općenito na osnovu direktnog iskustva trenera, osim ako trening nije fokusiran na specifične vještine. To znači da coach pomaže drugima da poboljšaju kvalitet svojih života i postignu svoje ciljeva. U tom smislu coach (čit: kouč)
- pomaže ljudima da sebi bolje postave ciljeve, te da ih dostignu,
- podstiče i ohrabruje svoje klijente da učine više negoli su sami namjeravali,
- pomažu svojim klijentima da se bolje fokusiraju na cilj kako bi ga što prije postigli,
- opskrbljuju klijente sa alatima, potporom i strukturom da postignu više.

Coaching je prilično sličan consulting-u, jer pomaže klijentu u implementaciji novih vještina, promjena i ciljeva. Također coaching uključuje i nekoliko principa iz treninga u sportu, kao što su rad u timu, kretanje ka cilju, biti najbolji. Međutim, različito nego u sportu, profesionalni coaching nije takmičenje zasnovano na principu dobiti/izgubiti. Umjesto toga usmjerenje je ka jačanju vještina klijenta, ali ne na pomaganju da pobijede druge u timu. To znači da se coach zalaže za pobjeda/pobjeda rješenja. Uz sve to, coach može biti i najbolji prijatelj, što je apsolutno poželjno, jer tada uistinu klijent ima profesionalca kome može vjerovati u svim aspektima privatnog i profesionalnog života.

Dakle, što je osnovna filozofija coachinga? Prosto rečeno, da mi ljudi otkrijemo što stvarno želimo, da to što želimo dostignemo što prije i lakše uz pomoć coach-a koji je stalno tu i koji nam hoće i može pomoći u tome.

Coach je najčešće potreban ljudima koji žele započeti neki biznis, ali i onima koji već rade u biznisu ili nekim institucijama, a iza sebe ne ostavljaju kvalitetne rezultate. Također, coach može naći svoje mjesto i kod onih ljudi koji su uspjeli u biznisu ili poslu, ali ih muče problemi kao što su: Hoću li biti tako uspješan i za 15 godina? Da li ja uopće radim ono što me najviše veseli? Da li sam tolerantan? Da li bi mi život mogao biti lakši i ljepši? Da li imam sve ono što najviše želim? U svemu tome može pomoći coach.

Kod nas ovo zanimanje još ne postoji, a u inozemstvu kako gdje, može se ili mora i certificirati. Kandidati za coach-e se regrutiraju iz raznih struka: važno je jedino da su široko opće obrazovani.

Što se tiče metoda coaching-a one su primjenjive i u formalnom školovanju, naročito u završnim godinama studija i pri izradi doktorata, pa čak postoji i pojam dissertation coaching. I u Bolonja procesu se podstiče nastavnika da se povremeno ponaša kao coach, te bi i iz tog razloga trebalo raditi i na edukaciji nastavnika, bar u pogledu uvođenja novih metoda podučavanja i rada sa đacima/studentima.

Što se krije iza pojma NLP( neuro-lingvističko programiranje)

Uspjeh najčešće nije slučajan. Da bi se uspjelo, mora se mnogo raditi i to na ispravan način, što najčešće zahtjeva planiranje i korištenje nekih provjerenih obrazaca za postizanje uspjeha. Do pojave NLPa uspijevali su oni kojima su ti obrasci bili prirodno ugrađeni u strukturu njihovog mišljenja, a nakon pojave NLPa, ( 1972) koji je razotkrio, proučio i modelirao te obrasce, može uspjeti gotova svatko tko to hoće, ali uz uslov da se obuči NLPu i njegovim modelima, kad mu već prirodno nisu ugrađeni u njegovu strukturu mišljenja..

Neuro-lingvističko programiranje proučava strukturu ljudskog mišljenja i doživljavanja svijeta i kao takvo predstavlja model strukture jedinstvenog životnog iskustva pojedinca. Očigledno je da struktura nečeg tako individualnog ne može biti unificirana i iskazana statističkom formulom, već vodi ka modelima koji pokazuju kako to funkcionira.Iz tog se mogu razviti tehnike za brzo i efikasno mijenjanje misli, ponašanja i vjerovanja, koji su ograničavali naš razvoj. Modeli kao što su: meta-model, metaprogram, Milton-model, submodaliteti, reprezentacioni sistemi i mnogi drugi predstavljaju različito oruđe pomoću kog se kreiraju te promjene. NLP je nastao po uticajem hipnoterapije i psihoterapije, iako njeni teorijski principi nisu podržani psihologijom kao naukom. U stvari, NLP je umjetnost i nauka dostizanja savršenstva, a temelji se na poučavanju kako vrhunski profesionalci iz raznih područja postižu svoje izvanredne rezultate. Ove komunikacijske vještine može svatko da nauči radi poboljšanja efikasnosti na osobnom i profesionalnom planu.

Zato možemo reći da je NLP praktična disciplina koja ima za cilj da poveća izbore i poboljša kvalitet života, čime postaje izuzetno korisna. Ukoliko se odabrani model ne pokaže kao funkcionalan, on se mijenja dok se ne pronađe onaj koji je funkcionlan. Treba podsticati svakoga da istražuje u područjui NLPa i da koristi te moćne ideje uz poštovanje kako svog integriteta, tako i integriteta drugih ljudi, da stvara više izbora i sreću u osobnom i profesionalnom životu za sebe i za druge ljude.
Kao što je rečeno, NLP je i umjetnost i nauka. Umjetnost zato, jer svako unosi jedinstvenost svoje ličnosti i stila u ono što radi, a to se ne može prikazati riječima ili tehnikom. Nauka zato, jer raspolaže metodom i tehnikom otkrivanja obrazaca koje koriste uspješni pojedinci u postizanju izvanrednih rezultata u najrazličitijim područjima. Ovaj proces se zove modeliranje, a obrasci, vještine i tehnike otkrivene na taj način sve više se koriste u savjetovanju, obrazovanju i poslovanju radi ostvarivanja uspješnije komunikacije, osobnog razvoja i ubrzanog učenja. Ili jednostavnije rečeno: NLP proučava način na koji neki ljudi postižu uspjeh u najrazličitijim područjima i podučava druge ljude tim obrascima. Zato je to pravi put da otkrijete i razvijete svoju osobnu genijalnost, tj. način da ono najbolje u vama i drugima dođe do punog izražaja.

Dakle, možemo reći da NLP proučava strukturu subjektivnog ljudskog doživljaja; način na koji organiziramo ono što vidimo, čujemo i osjetimo, kao i kako obrađujemo i filtriramo vanjski svijet kroz naša čula. Također, proučava kako to jezički uobličavamo i kako postupamo, na svjesnom i nesvjesnom nivou, da bismo postigli određene rezultate.

Autor:
Vera Šakić Frntić, dipl.ecc.

Udruga OSMIJEH iz Bjelovara
koja je umrežena u Bjelovarski centar za razvoj civilnoga društva
dobila je 22.5.2007. sredstva
od nizozemske vlade u iznosu od 100.000,00 kn
Sredstva su stigla na Žiro račun: 2390001-1100336846 HPB

Projekte: - Baza podataka za udruge
-Informativni punkt /vitrine/ u BBŽ-u
Partneri: BBŽ, BCRCD

Projekt će biti realiziran u 5 gradova županije i to Bjelovaru, Daruvaru, Garešnici, Grubišnom Polju i Čazmi.
U projektu Baza podataka za udruge na web situ bit će dati svi podaci o udrugama , kontakt brojevi, cilj i svrha djelovanja, projekti, aktivnosti i svi ostali zanimljivi podaci. Zbog velikog broja udruga na našem području i njihove nepovezanosti, javila se potreba za ovakvim projektom što je i nizozemska vlada prepoznala . Stranice će se mijenjati u određenim vremenskim intervalima te omogućiti bolju suradnju i povezivanje udruga .
U drugom projektu Informativni punkt / vitrina / u 5 gradova naše županije , na frekventnim mjestima bit će postavljenje vitrine . U njima će se izlagati svi materijali, obavijesti i kontaktni brojevi udruga u našoj županiji. U svakom gradu bit će zadužena osoba iz civilnog sektora koja će «osvježavati « podatke na određenom području.
Oba projekta su povezana u cilju razvijanja demokratizacije našeg društva , razvijanju civilnog sektora kao trećeg stuba društva , te mogućnosti umrežavanja udruga .
Voditelj oba projekta je Vera Šakić Frntić.
Treba naglasiti da su ovo prvi projekti iz civilnog sektora koji su dobili međunarodnu potporu i tako stvorili mogućnost da se naše udruge ohrabre i apliciraju projekte na EU.
Ovi projekti su bili aplicirani i na Grad Bjelovar, te su odbijeni iako se odnose na razvoj civilnog sektora u našem gradu. Prava je šteta da odgovorni ljudi iz gradske uprave nisu prepoznali vrijednost ovih projekata već je on vrednovan od nizozemske vlade. Postavlja se pitanje tko su ti stručnjaci koji valoriziraju gradske projekte i imaju li za to odgovarajuće certifikate, te koji su kriteriji kod donošenja odluke?

Program ARION od EU

Tema: GLOBALNO UČENJE

U vremenu od 28.6.2007. –22.6.2007. u Ljubljani je održan program ARION od EU na temu Globalno učenje u svijetu.
U projektu je sudjelovalo 9 zemalja i to : Belgija, Češka , Slovenija, Španija, Francuska ,
Italija, Ekvador, BIH i Hrvatska .
Bjelovarski centar za razvoj civilnoga društva predstavljala je dopredsjednica društva Vera Šakić Frntić.
Bjelovarski centar dobio je poziv od internacionalne trenerske škole Glotta Nova iz Ljubljane koja ima veliko međunarodno iskustvo od 1992. godine.
Polaznici ove škole dobili su certifikat od ARION STUDY VISIT 2007. na temu Globalno učenje za odrasle osobe .
Metoda Globalno učenje je novi holistički način učenja u svijetu koji povećava učinkovitost između mentora, trenera, moderatora i učenika. Pristup je individualan i koriste se moderne metode učenja iz različitih polja djelovanja. Globalno učenje je kombinacija različitih metoda i tehnika kao npr. suggestpaedia, mental training, neurolinguistic programiranje i drugo.
Učesnici uče kroz razgovore, demonstracije, objašnjenja, i razne aktivnosti( igranje lopticom vještine, igre komunikacija, kreativno pisanje i dr.). Aktivnosti su se odvijale individualno u parovima i u grupama. Ova metoda učenja stimulira prirodno učenje bez napora, u autentičnom okruženju i u veoma ugodnoj atmosferi. Prednost ove metode učenja je što povećava našu efikasnost, što odmah koristimo znanje u praksi, što učimo mnoge vještine izvođenja, prezentacije govora, kreativnosti i dobroj atmosferi, te grupnim vještinama jer radimo kao jedan tim. Učenje je lagano a učesnici su zadovoljni jer mogu primiti feedback.
Najvažnije metode Globalnog učenja su :
- VAKOG metoda – koja uključuje vizualno učenje, slušanje, kinestetičko učenje,
- FEEDBACK metoda- je mogućnost učenja za mene jer kad dobijemo povratnu informaciju o našem radu, onda se zainteresiramo da budemo bolji , čak ako i ne mislimo tako. Možda ćemo tada učiniti tu promjenu , iako tada baš i ne mislimo tako.
- Kreativno razmišljanje po DISNEY metodi- gdje se raznim metodama i vještinama utječe na razne točke gledišta .
- COACHING metoda-je interaktivna metoda koja pomaže pojedincu i organizaciji da se razviju što brže i sa što boljim rezultatima. U tom procesu učesnici produbljuju svoje znanje, poboljšavaju izvođenje i poboljšavaju svoju kvalitetu života.

Globalno učenje u svijetu je top tema kojoj sve članice Europske unije posvećuju veliku pažnju. Naročito je dat naglasak na Globalno učenje odraslih osoba koje nemaju adekvatno obrazovanje u skladu sa svjetskim promjenama u društvu.
Gotovo sve članice EU pomažu i financiraju te programe u želji da se globalno učenje što više razvije.
Naša zemlja kao buduća članica EU trebala bi posvetiti više pažnje tom problemu, tim više što postoje mnogobrojni programi i sredstva u EU namijenjena u tu svrhu.
Iako su u Programu ARION sudjelovali uglavnom predstavnici ministarstava obrazovanja, velika nam je bila čast predstaviti našu zemlju preko nevladine organizacije Bjelovarski centar za razvoj civilnoga društva te ravnopravno sudjelovati u tom programu.

Konferencija za novinare održana dana 3.5. 2007.u prostorijama Bjelovarskog centra za razvoj civilnoga društva

DEMOKRACIJA I MEDIJI

Važnost medija u svakodnevnom životu je neupitna. To se potvrđuje još od Napoleonovih osvajanja početkom 19.s., kada je on medije nazvao –sedmom silom.

Sloboda medija je preduvjet za ostvarenje naših sloboda. Obranom medijskih prava i odgovornosti, branimo svoja prava i odgovornost.
O važnosti novinarskog posla govori podatak da je u svijetu poginulo 239 novinara i njihovih suradnika, a da je 89 novinara ubijeno s umišljajem. U našem Domovinskom ratu poginulo je 14 novinara i fotoreportera a i danas naši novinari izvještavaju iz opasnih regija kao što su Afganistan, Pakistan i Irak.
Ono što je bitno naglasiti – da sloboda i vladavina prava u suvremenom društvu znače slobodu i pravo drugoga ,odnosno da su slobode i prava medija ograničena slobodama i pravima drugih i drugačijih.
Zato pozivamo vlasnike, novinare, i urednike da drugima i drugačijima pruže priliku da javno iznesu svoje mišljenje.
Isto tako pozivamo predstavnike javne vlasti da se suzdrže od jezika netrpeljivosti, verbalnih ekscesa pa i mrženje prema novinarima kojima su bili izloženi ovih godina a zbog čega smo i dobili upozorenja od mnogih međunarodnih organizacija i institucija .
Dostojanstvo novinarske profesije se mjeri obranom prava najslabijih i najugroženijih i to u atmosferi snošljivosti i javnog dijaloga.

Pitanje je da li kod nas postoji pravi dijalog? Za dijalog je potrebno dvoje ljudi koji žele čuti jedan drugoga i koji su spremni odstupiti od svog mišljenja i prihvatiti drugu stranu. To je ono što u hrvatskom tipu dijaloga ne postoji. Kod nas postoje monolozi gdje svatko priča svoju priču.
Jesu li mediji neovisni?
Pitanje neovisnosti ne može se postaviti kao apsolutno jer nje nema .Postoji naručitelj a to je politika i sve dok se ona bude ponašala kao gospodar, dotle će svima u toj profesiji biti veoma teško raditi.
Istraživanja su pokazala da 98 % hrvatskih građana koristi elektroničke medije a više od 90 % naših građana rabi HTV kao glavni medij. To znači da je moć televizije velika i da javna televizija mora biti u službi građana. Ona mora biti nepristrana, ,ne smje si dopustiti komentar, prešućivati događaje, da se ne rabi govor mržnje već promiče tolerancija i dijalog.
Kakav je odnos medija i civilnog društva ?
U zadnjih nekoliko godina vidljiv je pozitivan pomak. Postoji mnogo emisija koje posvećuju pažnju trećem sektoru- tj .civilnom sektoru. Mnogi lokalni listovi rado objavljuju članke o radu udruga i njihovim rezultatima. Međutim ima i onih privatnih novina koji još nisu prepoznali važnost civilnog sektora koji je u funkciji kontrolnog mehanizma.
Mnogi ne shvaćaju da je u civilnom sektoru ogroman potencijal ljudi koji imaju dobre ideje, nevjerojatnu energiju, koji plaćaju poreze i zapošljavaju ljude. Prepoznavanje tog sektora kao velikog kreativnog potencijala nešto je što će kad-tad doći na dnevni red.
Partnerstvo kao osnovni oblik rada civilnog sektora je posebno zanimljiv jer znači transparentnost, dogovor, poštivanje sugovornika i stvara pozitivnu klimu. Međutim država i vladini budžetari žive sigurno i ne žele raspoznati srž poduzetništva i partnerstva. Ne razmišljaju o tome da postoje ljudi koji vide rješenja za određene situacije.
Tako npr . kad velike kompanije zapošljavaju ljude, ponajprije ih zanima kakvi su oni kao ljudi, kakav im je vrijednosni sistem , kako se ponašaju prema suradnicima, naročito onima koji su ispod njih.
U Hrvatskoj prosječni čovjek one ispod sebe gazi ,a onima iznad sebe se klanja do poda. To je hrvatski standard i izrazito negativan model..
Ljudi nisu naučili na odgovornost i to poistovjećuju sa strahom..Odgovornost ne shvaćaju kao šansu da nešto novo kreiraju, da pokažu sebe i da ostvare neku svoju ideju. Važno je donijeti odluku. Jer kad donesemo odliku pod pritiskom ona je obično kriva. Zato treba razvijati proaktivni kreativni duh koji razmišlja unaprijed. Zato nemamo izbora oko partnerstva jer mu Europa daje veliki značaj. Europske vlade su rekle da je partnerstvo jedan od načina rješavanja problema kojim će se ostvariti socijalna kohezija.
Zašto civilno društvo u Hrvatskoj nije prihvaćeno kao vrijednost ?
Iz dva razloga:
- neznanja - mnogi ljudi nisu dobro informirani o civilnom sektoru, ne razumiju svjetske trendove, a ne znaju da je civilno sektor jedan od generatora kreiranja novih radnih mjesta u razvijenom društvu.
- Straha – jer se boje da ugroze svoje pozicije i privilegije, boje se konkurencije i žele spriječiti nadzor javnosti nad poslovima koje obavljaju. Tako zadržavaju i dalje svoju nekompetentnost ,nesposobnost koja im omogućuje daljnju korumpiranost i bahatost.

Civilno društvo kod nas još uvijek nije dovoljno razvijeno .
Jesmo li štogod učinili da se civilno društvo razvije? Ono nam neće samo s neba pasti- to je sigurno. Za nas je bitno operativno civilno društvo na čiji bi razvoj utjecali i škola i mediji i obitelj i lokalna uprava. Ništa se neće dogoditi tako brzo i efikasno ako svi čimbenici ne budu ujedinjeni u zajedničkom cilju.
Treba razviti još jedan vid civilnog društva- to je profesionalizirano civilno društvo. Ljudi koji će taj posao raditi vrlo stručno, koji će znati pisati projekte, obraćati se donatorima, koji će znati formulirati svoju ideju, povezati je drugim ljudima koji imaju sličnu ideju.Za to je potrebno veliko znanje i mnoge udruge su taj posao obavile mnogo bolje od državnih institucija.
Zato je važno da i mediji pišu o tim pozitivnim rezultatima, da pomognu i doprinesu u razvoju civilnog društva, tako što će nepristrano pratiti njihov rad.
U Mađarskoj građani imaju poseban kanal gdje se prati rad civilnog sektora dok je kod nas pozitivan pomak učinjen posljednjih godinu dana i to pod pritiskom Europe.
Mađarska je u sklopu priprema za integriranje u EU razradila čitavu strategiju komuniciranja sa građanima što je jako dobro i pohvalno.
I mi ćemo jednog dana biti u takvoj situaciji ako želimo da nam građani vjeruju . Oni moraju biti dobro informirani o tome što to integriranje donosi Hrvatskoj.

I na kraju zaključak

Odnos medija prema javnom i gospodarskom sektoru je u odnosu na treći sektor-civilni u neravnoteži. Dok su prva dva sektora ,onaj državno-javni i onaj komercijalni protežirani, dotle je treći sektor-neprofitni – marginaliziran i gotovo zapostavljen. I to unatoč brojnim inicijativama pokretanja neprofitnih medija . To nas obvezuje i Nacionalna strategija za stvaranje poticajnog okruženja civilnog društva usvojena 12. srpnja 2006.( u što spada i zakonska obveza jačanja neprofitnog sektora ).
Danas se javlja potreba za neprofitnim elektronskim medijima u Hrvatskoj s obzirom da ima 31.750 registriranih udruga.
Neprofitnih medija u RH ima veoma malo. Tu je nekolicina Internet portala, koji održavaju visoku kvalitetu a tematski su pluralistički. Oni su nedovoljni i javlja se potreba za radio i televizijskim stanicama.
Iako je zakonska regulativa u RH dobra( Zakon o medijima i Zakon o elektroničkim medijima ), Vlada se obvezala za stvaranje neprofitnog medijskog prostora, do sada nije učinjeno gotovo ništa. Ne radi se tu o o branjenju neke državne ideologije već je zazor nad neprofitnim medijima zbog toga što su sklopljeni poslovi sa lokalnim i regionalnim moćnicima. Neprofitni mediji bi bili neovisni i imuni na ucjene i korupciju , te na svako trgovanje sa kvazi-informacijama i kvazi-skandalima što skreće pozornost javnosti sa pravih političkih i socijalnih debakla.
« Preusmjeravanje « frekvencija neće se dogoditi « sutra» i to je proces na kojem tek treba početi raditi. Tih frekvencija je puno i vjerojatno bi u tom slučaju trebao biti raspisan natječaj za sve , zar ne ?