Putovanje u Norvešku

Pišu: Radojka Praštalo i Vera Šakić Frntić

U travnju 2010. smo, od strane Marynog prijatelja Lassea pozvane da prisustvujemo konferenciji FREEDOM FORUMA 2010 u Oslu. Radi se o borbi za ljudska prava i podršci onim hrabrim ljudima koji, ne pitajući za cijenu, uporno rade na tome. To su ljudi koji oblikuju historiju! Upravo njima se bavi ovaj Forum i posvetio im je ovu konferenciju.

OSLO FREEDOM FORUM 2010

Od 27 do28. travnja 2010. u Oslu u hotelu Christiania održava se Konferencija o ljudskinm pravima u organizaciji Oslo Freedom Forum. Govornici su podijelili različite perspektive i ekspertize od onih individualnih iz prve ruke vezanih za ljudska prava do onih koje pružaju uvid u akademska istraživanja i politički i neprofitni lideršip.

Govornici su govorili posebno o ljudskim pravima i slobodi u temama: Humana mreža, U lice sa zlom, Vizije za sutra, Iskra promjene, Van iz pepela, Korijeni slobode, Od tragedije do truijumfa, Heroizam koji mijenja, Ideje za transformiranje sutrašnjice…

Oslo Freedom Forum objedinjuje neke od svjetskih vodećih misli koje poštuju one koji su preživjeli političke pritiske i torture. Konferencija je pokazala svjedočanstva i plemenitu namjeru onih muskaraca i žena koji su rizikovali svoje živote za slobodu. Sa vodećim fokusaom na građanskim i političkim pravima obnovila su se sjećanja sjećanja onih sa ružnim iskustvima u tom smislu.

„Zvijezda“ ovog skupa je bila Rebyia Kadeer žena iz Istočnog Turkistana koji je okupiran od strane Kine i nad čijim stanovništvom Kinezi provode etničko čišćenje i teror. Ona je organizirala otpor protiv toga u okviru kog putuje po svijetu i priča o tome. Situacija je potpuno identična onoj na Kosmetu s tim da Albanci igraju ulogu Kineza, a Turkistanci Srba. Naravno, Rebyia nije mogla ostati u svojoj domovini, već živi u SAD koji je podržavaju i obilato pomažu. Razlog su navodno ljudska prava, ali bit će prije da je razlog za to činjenica što je Kina trn u oku SAD i što bi mogla izazvati potpuni bankrot SAD kad bi zatražila zlato za trilione dolara koja posjeduje. Ovaj zaključak se nameće sam po sebi kad se uoči kako SAD žmire kad je u pitanju potpuno ista situacija na drugim mjestima, uključujući i područje ex Yu.

Osim nje bilo je još mnogo uglednih ljudi iz cijelog svijeta, sa izuzetkom našeg područja. Impresivno je bilo izlaganje jedne humanitarne radnice iz Afganistana i jednog bivšeg političara iz Malezije. Među govornicima su bili i Gary Kasparov i Lech Valensa.

Tu smo, između ostalog, saznali da raste teror nad ženama u Pakistanu, da u Kambodži još uvijek postoji tipični komunističko-staljinistički teror, da u Maleziji postoji sloboda govora ali ne postoji sloboda poslije tog govora, da u Sudanu sunete čak i ženske bebe, da će Rusija kolabirati što je samo pitanje vremena ( Garry Kasparov), da treba nadgledati posmatrače jer su korumpirani i ne govore istinu, da je je u baltičkim zemljama pobijedila „singing revolution“, da je sloboda govora kisik za demokratiju, itd, itd.

Konferencija je bila izvanredno organizirana i održana je u Christiania Teater-u u blizini kraljevske palače. Organizirao ju je Thor Halvesson, režiser dokumentarnih filmova porijeklom iz Norveške koji je rođen i živi u SAD-u. Zadnji dan je na konferenciju bilo dovedeno i 600 studenata sa Univerziteta u Oslu, sa ciljem da im se što konkretnije predstavi problem ljudskih prava. Mi smo predale organizatorima sugestiju u pisanoj formi da na narednim konferencijama posvete bar malo pažnje i mobbingu, koji je sve brutalniji i sve češće se javlja u evropskim državama, a naročito na našim područjima. Kao takav, a istovremeno veoma podmukao i razoran, može dovesti do pojave tzv. „capture state“, tj. do blokade država, a time i do njihovog nazadovanja i urušavanja.

Svim učesnicima, „good by“ do naredne konferencije, koja će možda biti organizovana na nekom drugom mjestu, rekla je prekrasnom i poznatom pjesmom „Time to say good by“ jedna operna pjevačica iz Njemačke.

Povijest Norveške

Prvi ljudi su stigli u Norvešku 7000 p. n. e. kad se okončalo ledeno doba i porasle su temperature. Prema najnovijim genetskim istraživanjima, izgleda da su došli sa Balkana gdje su ljudi živjeli s obzirom da Balkan nije bio zahvaćen ledenim dobom. Bavili su se lovom i ribolovom, a tek od 3000 p.n.e. i poljoprivredom. Od 200. n. e. imaju i neko pismo zvano „runes“.

Prvo značajno povijesno doba je doba Vikinga iz 800-1066 godine, kad su stanovnici današnjih država Danske, Švedske i Norveške, kao Vikinzi plovili po morima i naseljavali se po drugim predjelima kao što su Irska, Engleska, Francuska, Škotska. O tom dobu postoje svjedočanstva u Viking muzeju, gdje se mogu vidjeti tri restaurirana vikinška pogrebna broda pronađena potopljena i zaglavljena u ilovači fjordova. Na dva od tih brodova su sahranjeni bogati vlasnici-vikinzi, a na jednom je sahranjena žena iz bogate porodice zajedno sa svojom služavkom. Zahvaljujući takvom načinu sahranjivanja bogatih vikinga sačuvani su ostaci ovih triju brodova koji svjedoče o tom dobu.

U to doba nastalo je više manjih kraljevstva, a njima je trebalo više vremena nego drugima u Skandinaviji da se ujedine. Ipak, na kraju 9. stoljeca to je uspjelo Haraldu Fairhairu koji je pod svoju kontrolu stavio zapadnu obalu i proglasio se kraljem Norveške. Njega su slijedili i naredni kraljevi Eric Bloodaxe i Haakon (935-960), koji je pokušao preobratiti ih na kršćanstvo, ali nije imao baš uspjeha. U tome je više uspjeha imao Olaf (995-1000) koji je pod svoju kontrolu stavio i neka ostrva. U 11. stoljecu je norveško kraljevstvo bilo još sa vrlo oskudnim adminstrativnim karakteristikama. Nakon toga slijedi period građanskih ratova da bi stabilnost bila uspostavljena tek za Haakon-a IV (1217-1263), kad je Norveška postala velika (aneksijom Islanda i Grenlanda).

Norveško stanovništvo se oduvijek pretežno bavilo moreplovstvom i smatra se da su oni sa svojim brodovima dolazili i do Jadrana. Usput su se i naseljavali po Islandu, Škotskoj, Irskoj i drugdje. Ta strast im je ostala i do današnjih dana, tako da su im luke pune jahti i brodica. Također, mnogi uspješni moreplovci su učestovali u značajnim pomorskim otkrićima, a u Oslu postoji i Kon-tiki muzej u kom se mogu vidjeti restauriranea splav i brod od trske sa kojima je jedan norveški moreplovac u 20. stoljeću preplovio Atlantik i pola Tihog oceana koristeći ružu vjetrova i Humboltove i druge morske struje, a sve sa ciljem da objasni i dokaže kako su davno naseljeni Oceanija, Australija, Sjeverna i Južna Amerika i drugi nama udaljeni predjeli.

Godine 1319 Norveška ulazi u privremenu uniju sa Švedskom do 1355. Norveška je inače nekoliko puta bila u uniji sa Švedskom ili Danskom.

Godine 1349. kuga je gotovo uništila stanovništvo od čega se nisu oporavili do Kristine Veličanstvene ( lady of Strangaten).

Između 1396 i 1536 Norveska je bila dio Kalmar Unije, a od 1536 do 1814 dio personalne unije Danska- Norveška, koja je ušla Napoleonovu alijansu što je dovelo do velikih patnji od 1812- do 1814 kad je norveški kralj morao da se podredi kralju Švedske i tako Norveska ulazi u uniju sa Švedskom, s tim što je zadržala svoj ustav. Nakon toga slijedi period nacionalnog romantizma koji se okončava 1905. raspadom ove unije.

Godine 1530 reformacija je zahvatila Norvešku, pa su i oni i Danci prihvatili Luterove doktrine.

Za vrijeme 16. -18. stoljeća razvija se trgovina i Norveška napreduje, a nastaju i prvi gradovi. Oslo je stradao u požaru 1624, pa ga je danski kralj Cristian ponovo izgradio i dao mu ime Cristiania koje je nosio do 1924, kad je vraćen stari naziv Oslo. Najveći grad do 1769. je bio Bergen.

Godine 1814. Švedska je okupirala Norvešku i morali su priznati švedskog kralja s tim da su zadržali izvjesnu autonomiju, ali su predali Šveđanima resor vanjskih poslova. Populacija je ubrzano rasla u 19 stoljeću, iako su mnogi iselili u SAD.

Norvežani su bili nezadovoljni konzervativnim načinom vođenja vanjske politike od strane Švedske, jer je njima i njihovoj ekonomiji više odgovarao liberalni način. Zbog toga počinje nacionalni romantizam. To je dovelo do referendumskog razdruživanja 1905. kad je danski princ Carl postao norveški kralj Haakon VII. Žene su dobile pravo glasa na lokalnom nivou 1907, a opće pravo glasa 1913.

Nakon razdruživanja počinje nagli razvoj, naročito u oblasti elektroenergetike.

Za vrijeme I svjetskog rata Norveška ostaje neutralna. Ona je izjavila neutralnost i za vrijeme II svjetskog rata, ali ju je Hitler ipak okupirao ( od 1941-1945). Izdajnik Kvisling je bio kooperativan Nijemcima, ali mnogi Norvežani nisu. Čak je i njihova flota prebjegla k Englezima, da je ne otme Hitler.

Norveska je pristupila NATO 1949., a 1960 Europskoj zoni slobodne trgovine. Dva izjašnjavanja za pristup EU 1972. i 1994. nisu uspjela.

Od 1970. Norveška počinje da eksploatira ogromne zalihe nafte i plina iz Sjevernog mora.

Oslo

Oslo je glavni i najveći grad Norveške. Ima oko 560 000 stanovnika. Nalazi se na rubu istoimenog zaljeva. Prema Sagi o norveškim kraljevima autora Snorre Sturlasnona Oslo je osnovao kralj Harald III Sigurdsson 1048., ali prema najnovijim arheološkim nalazima izgleda da nije baš tako. Grad je stradao u požaru 1624, da bi ga nakon toga obnovio dansko-norveški kralj Christian i dao mu novo ime: Cristiania. To ime je nosio do 1925, kad je vraćeno staro ime Oslo. Oslo je brzorastući grad (2% godišnje) i doista multietnički grad u kom ima više od 25% imigranata.

Centar grada je smješten na kraju istoimenog fjorda (Oslofjord) odakle se grad širi u tre koridora od centra u obliku slova Y. Prema sjeveru i istoku su šumoviti brežuljci koji lokaciji daju izgled velikog amfiteatra. Oslo ima 17 % udjela u GDP države. Spada u najskuplje gradove svijeta (hotel od 100 eura/osobi, pa naviše).

Porijeklo imena Oslo nije posve tačno utvrđeno. Najvjerodostojnija hipoteza je da proističe iz „Usta rijeke Lo“.Percepirajući ga kao hladan i opasan grad, autor Bjornston ga je 1870 metaforično nazvao Tigerstaden ( grad tigra). I danas, nije nikakvo čudo, naročito zimi, vidjeti divljeg soba ( moose) u relativno urbanim područjima.

Klima je vlažna kontinentalna, a zbog sjeverne zone dnevna svjetlost varira čak od 18 sati u sredini ljeta do 6 sati u sredini zime. Uprkos tome, klima je ipak relativno blaga zbog Golfske struje ( ljeta 20-22%, rijetko više, a zime -7 do -1, rijetko niže, mada su zabilježene o one od -27 C). Oslofjord se često zaledi. Proljeće kasni u odnosu na naše područje, mada koncem aprila nije bilo hladnije nego kod nas.

Kao satelit Danske, Norveška nije bila u stanju da rano osnuje univerzitet kao Italija, Francuska, Engleska (12 stoljeće). Skandinavske monarhije Švedska i Danska su osnovale svoj univerzitet Uppsala 1477 i Copenhagen 1479. Međutim, Norveška je to učinila tek 1811 kad je danski kralj Frederik VI dao Norvreškoj pravo da osnuje svoj univerzitet. Kampus je trebao biti lociran u Kongsbergu 55 km južno od Osla, ali su vlasti ipak odlučile da bude u Oslu. Danas gotovo 40 000 ljudi radi ili studira na tom univerzitetu. Osnovan je 1813. i tada je imao samo 17 studenata i 6 nastavnika.

Znamenitosti

I u Oslu postoji Sightseeing bus tipa Hop on Hop off za koji karta vrijedi 24 sata. U okviru te ture trebalo bi izaci na mjestima:
– Folk Museum
– Viking Ship museum
– Kon-tiki Museum
– Vigeland Sculpture Park (3 km sjeverozapadno od centra, 80 acri 212 brončanih i granitnih skuptura kreiranih od Gustava Vigelanda)
– Munch Museum (posvećen radu i životu slikara Edvarda Munch-a)
– Ibzen Museum
– Ahershers Fortress
– City Hall
– Stortigent- Patrlament
– Royal Palace
– Palace Park
– Frogener Park

Turistički autobus u travnju još nije počeo da vozi pa smo kupile jednodnevnu kartu za gradski prijevoz kojom smo mogli po principu „hop on hop off“ razgledati sve te znamenitosti, mijenjajući prevozna sredstva od tramvaja, busa, vlaka do čamca (ferry). Osim toga, jedan dan nas je po gradu vozila naša domaćica gdja Chaterine, koja nam je pokazala veliku skijašku skakaonicu na jednom od vidikovaca sa kojih se Vidi veći dio Osla i Oslofjorda. Također nas je odvezla u Vigenland park sa prekrasnim skupturama koje je ovaj umjetnik ostavio svom gradu (214), a koje simboliziraju povezanost i međusobni uticaj ljudi jednih na druge. Nakon toga smo stigle do kraljevskog dvorca koji djeluje veoma skromno i kralja čuvaju samo dva vojnika počasne garde, a posjetioci mogu doći do samog ulaza u palaču. Na prostoru ispred palače, na tlu posutom običnom šutom, upravo je kraljevska garda vježbala program za Dan Norveške koji će biti proslavljen velikom paradom u kojoj će učestovati i sve škole iz Osla, a koja se održava svakog 17. maja. U četvrti koja se nalazi iza kraljevskog dvorca nalaze se ambasade i prekrasne vile.

U sklopu obilaska Osla posjetile smo i Folk Museum u kom su nas najviše impresionirale replike norveških sela sa kućama na čijim krovovima raste trava! Nismo uspjele saznati zašto je tamo siju. Također su lijepe i interesantne njihove nošnje i drvena crkva čak iz 9 stoljeća!

Sa poluotoka na kom se nalaze ovi muzeji, čamcem smo stigle do City Hall u sklopu sveukupnog gradskog prevoza. U blizini City Hall nalazi se Nobelov dom gdje se dodjeljuje Nobelova nagrada za mir, a u maloj luci u blizini ovih građevina grupa Kubanaca je besplatno učila građane plesati salsu. Iako je bilo prilično svježe, neki od prisutnih „ plesača“ su bili u ljetnim haljinama i majicama.

Nedaleko odavde nalazi se i prekrasna zgrada Nacionalnog teatra, a iza nje je i ulaz u podzemnu željeznicu koja je, koliko smo mi vidjele, sastavni dio željeznice kojom smo se dovezle sa aerodrama do centra Osla, što nije baš blizu.

Što se tiče islandskog vulkana i njegovog pepela, ništa nismo primijetile, a nisu ni naši domaćini svih ovih dana od kad je došlo do erupcije.

Moramo reći da smo prva tri dana našeg boravka provele u lijepom hotelu Clarion Christiania u kom smo sobu rezervirale i platile 40 dana prije dolaska putem agencije Generalturist u koju smo imale najviše povjerenja. Međutim, kad smo stigle u hotel i predočile vaučer, rečeno nam je nam je da nije obavljena rezervacija i da nije uplaćen iznos za trodnevni boravak. Bile smo zaprepaštene! Na sreću, hotel nije bio pun, a osoblje je imalo razumjevanja i vjerovalo nam je, pa nismo ostale da prenoćimo na ulici! Pitale smo se, kako je ovako nešto moguće? Mi smo platile Generalturistu za ovu uslugu upravo radi toga da ne bismo doživjele stres ako ne bi bilo mjesta u hotelima. Na kraju, stres smo doživjele pa se opravdano pitamo: Koju smo to uslugu platile Generalturistu?

Život u Norveškoj danas

Danas je Norveška prosperitetna zemlja, a njeni građani kojih ima oko 5 milijuna imaju veoma visok standard. Obitelj kod koje smo provele tri dana kaže da je u Norveškoj lijepo i lako živjeti. Sve je uređeno i izvjesno: i posao, i plaća i zdravstveni sistem i mirovinski sistem i socijalna skrb i budućnost djece, itd. Imaju veoma dobar obrazovni sistem i svi predmeti koje uče imaju aplikacionu komponentu kako bi ta znanja znali koristiti u životu. U sve predmete koje uče u školi je infiltrirano i ono što je važno za život i snalaženje u životu, kako bi se odmah vidjela i praktična strana onog što se uči u školi, a ne kao kod nas gdje je škola strogo odijeljena od života. Zbog toga se stiče utisak da škola postoji zbog nečeg drugog a ne da pruži znanja koja će se koristiti u životu. Njihovi učenici često pišu eseje, a mi smo tijekom našeg školovanja samo čuli da je kao jedna od književnih formi i esej, iako nismo ni saznali što je to, a kamoli da smo to koristili!

Baš kad smo bili kod njih, njihova kćerka maturantica je iz predmeta Povijest religija imala zadatak da napiše esej o budizmu. Kad smo je pitale da li je istina da je budizam više filozofija života nego religija, ona je to potvrdila i pokazala začudjujuće visok nivo znanja o tome. I ne samo o tome već i o globalnoj politici, o suštini demokracije, o političkim strankama o haosu u Grčkoj itd. Koliko njeni vršnjaci kod nas znaju o tome? Bolje da o tome ne govorimo, jer o tome malo tko išta zna i u dobi od 60 godina, a kamoli prije! Najbolji dokaz za to su svaki izbori u svim novonastalim državama na teritotiji ex Yu i sve ono što nam se događalo zadnjih 100 godina!

Djevojka od 18 godina ima namjeru studirati biznis i politiku, jer bi željela da se ovakvo blagostanje kakvo vlada u Norveškoj proširi i na druge države svijeta, te da svugdje ljudi žive život dostojan čovjeka, čemu želi i i ona da doprinese. Pitale smo se, odakle joj sposobnost da tako logično zaključuje, da bi saznale da to proizlazi iz činjenice što voli matematiku i što je dobra matematičarka! To je još jedan dokaz da i na fakultetima društvenih nauka treba uvesti matematiku da ne bi oni koji završavaju te fakultete bili lišeni mogućnosti logičkog zaključivanja što je do sada bio slučaj. S obzirom da uglavnom te osobe s fakulteta društvenih znanosti dospijevaju na funkcije i na vlast, sad nam je jasno kako su nam takvi stvorili kaos od države i od života jer ne znaju logički zaključivati! A sve što se ne temelji na logici zdravog razuma, kad-tad mora završiti u kaosu i propasti!

I roditelji ove djevojke su veoma upućeni u sve ovo. Njezin otac nas je čak pitao zašto Hrvatska ima tako neobičan i potpuno neprirodan oblik za jednu državu?!

Od naše maturantice smo saznale da će te noći 100 specijalnih autobusa voziti maturante po Oslu i da će oni unutar tih autobusa imati party. Jedan takav autobus smo i vidjele, a saznale smo da svaki razred „kupi“ sebi taj autobus za ovu potrebu, a onda ga „proda“ idućoj generaciji!

Oslo je veoma lijep i uređen grad. Fasade svih zgrada su besprijekorne i nismo vidjele niti jednu s koje otpada žbuka. Privatne kuće u kojima žive obitelji su drvene i veoma slične onima u SAD. Mnogi od njihovih vlasnika se griju pomoću kamina. Naši domaćini kao gorivo koriste drva iz svoje šume!

Razgovarale smo i s nekoliko naših ljudi koji tamo žive. Neki su došli dobrovoljno, a neki su izbjeglice iz Hrvatske. Svi su tamo zadovoljni.

Hrana im je malo neobična za naše pojmove. Jedu puno sušenog lososa s podosta sirovog povrća, a u poslastice (torte) i kruh dodaju ribanu mrkvu!